Suradnju je na konferenciji za novinare u utorak u ZKM-u najavila redateljica predstave i umjetnička ravnateljica Ulyssesa Lenka Udovički. Istaknula je kako je riječ o važnoj postprodukciji komada u koji je uloženo puno ljubavi, truda i rada, a kojemu će tako biti omogućeno "produljenje života" i u zimskome razdoblju, i to u kazališnom prostoru koji fantastično korespondira s prostorom Tvrđave Minor na Malom Brijunu, gdje je predstava izvorno postavljena.

S "Bakhama" se redateljski po drugi puta vratila Euripidu, grčkom tragičaru kojega, kako je rekla, najviše voli i kojega doživljava na neki način i kao postmodernističkog pisca. "Kako vrijeme prolazi, kako sazrijevam, sve me više ponovno zadivljuju Grci i grčki dramatičari, tragičari, i nekako osjećam svaki put kad im se vratim da iznova tek počinjem otkrivati svu njihovu pamet, dubinu i značaj", rekla je Udovički.

Grci su postavili temelje zapadnjačke civilizacije te su pisali o temama koje su i danas aktualne, "s kojima se sudaramo i borimo već više od dvije tisuće godina", zbog čega smatra da im se trebamo stalno nanovo vraćati i iščitavati ih. "Teatar je i nastao kao poligon za preispitivanje društva i sebe i mislim da je bitno boriti se da to i ostane, da ne bude samo zabava. U tom mi je smislu drago što smo upravo u ZKM-u, jer je to jedno od kazališta koja se trude da ne podlegnu pukoj komercijalizaciji", istaknula je.

"Bakhe" su Euripidov posljednji komad, po mnogima možda i najkompleksniji i najteži, napomenula je Udovički, a u njemu se ponovo bavi odnosom ženskog i muškog principa u nama i time što se sve događa kada, i kao društvo i kao pojedinci, potiskujemo u sebi previše toga - jer to nam se uvijek osvetnički vraća.

Udovički je "Bakhe", premijerno odigrane tek nakon Euripidove smrti 450. godine prije naše ere, postavila kao "suvremeno dubinsko putovanje u prirodu čovjeka, obilježenu vječnim sukobom apolonskog i dionizijskog načela, razuma na kojem je uspostavljena zapadnjačka civilizacija i iskonskih nagona, strahova i potreba".

Dionis ili Bakho, antički bog vina, plodnosti, ekstaze i kazališta, bog je koji nas tjera da prelazimo granice, koji isto tako može dovesti do destrukcije, intoksikacije, do otvaranja mnogih stvari koje su skrivene i potisnute u nama, rekla je redateljica. On odvlači žene, sputane društvenim okvirima, u šumu gdje postaju njegove divlje, pijane, orgijastične svećenice – bakhe. Komad koji su u grčkom teatru 5. stoljeća prije naše ere igrali isključivo muškarci, koji su utjelovljivali i muške i ženske uloge, u Ulyssesovoj produkciji nosi dvanaest glumica.

One se nalaze na grupnoj psihoterapiji, gdje svaka sa svojim teretom i žudnjama traži utočište od patrijarhalnog, kapitalističkog, nemilosrdnog svijeta u kojem je postalo nedopustivo pokazati bilo kakvu slabosti ili izgubiti kontrolu. Na putu oslobođenja od stanja prisilne normalnosti ulaze u mitski svijet Euripidovih "Bakhi", rušeći konvencionalne rodno determinirane uloge i njihove granice na putu ka prihvaćanju ranjivosti kao moguće snage te nenasilja kao moguće vladavine.

Bakhe igraju Lucija Barišić, Hrvojka Begović, Anđela Ramljak, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez, Barbara Prpić i Urša Raukar; Katarina Bistrović Darvaš je Dionis, Ivana Krizmanić Pentej, Dubravka Miletić je Kadmo, dok Lucija Šerbedžija i Senka Bulić nastupaju kao Tiresija i Agava.

Osvrnuvši se na proces nastanka predstave, Šerbedžija i Bulić otkrile su kako je to bilo jedno posebno, mada fizički i mentalno naporno iskustvo, tijekom kojega se unutar glumačkoga ansambla kroz psihijatrijske i psihoanalitičarske sesije koje je s glumicama vodio Stanislav Matačić razvila "delikatna nit povezivanja i spoznavanja, razotkrivanja i propitivanja" sebe.

Glazbu potpisuju Nigel Osborne i Davor Rocco, koji je pojasnio kako je riječ o vrlo specifičnom zvukovnom materijalu u čijoj su podlozi kao neka vrsta sintetskog tepiha zvukovi dobiveni medicinskim mjerenjima emocionalnih stanja glumica odnosno rada srca, disanja i moždanih aktivnosti.

Dramaturginja je Željka Udovičić Pleština, pokret i koreografiju osmislio je Staša Zurovac, za kostime i scenografiju zaslužna je Bjanka Adžić Ursulov, a svjetlo je dizajnirao Andrej Hajdinjak.

Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović istaknula je kako će ta predstava od sada biti dio redovitoga repertoara toga teatra, "gdje će igrati dokle god za to publika bude zainteresirana". Suradnja s nezavisnom kazališnom scenom za ZKM je tijekom posljednjih godina već postala tradicija, napomenula je Abramović, a cilj je pružiti unutar institucionalnog kazališta dodatno interaktivno kreativno iskustvo.

Na prvi ulazak neke predstave Ulyssesa u institucionalno kazalište osvrnuo se i osnivač toga teatra Rade Šerbedžija, koji je napomenuo kako Ulysses često gostuje diljem regije, a suradnja s jednim tako značajnim kazalištem kao što je ZKM još je jedan dokaz "da se Ulysses bavi ozbiljnim naslovima, propitivanjem teatra na ozbiljan način, da su naše predstave bogate bez obzira na financijske okolnosti, te da uvijek uključuju veliki ansambl".

Uoči premijere, u ZKM-u će se 6. veljače održati tribina pod naslovom "Euripid, Freud i feminizam" koju će moderirati novinar, kritičar i književnik Srđan Sandić.