'Glavni lik, 45-godišnji Božo, nezadovoljni je, neostvareni, frustrirani intelektualac, pretjerano (samo)analitičan, neprilagođen, introvertiran – ukratko, nesretan.

Jer, toliko je usmjeren propitivanju sebe i svega oko sebe, da propušta živjeti, da mu 'pravi život' izmiče. Stoga odlučuje 'napokon svoj život uzeti u svoje ruke' te napušta suprugu, i iz Dalmacije odlazi u Zagreb, gdje će, nada se, promjena životnog okruženja donijeti osobno zadovoljstvo, psihičku stabilnost i sreću.

No, je li to uopće moguće? Jer, i ako preselimo te pobjegnemo od staroga života, ipak ne možemo 'pobjeći od sebe'.

Malograđanština i ukalupljivanje u nametnute obrasce života ponašanja, kriza srednjih godina, profesionalna neostvarenost, potrošačka groznica i komercijalizacija života, otuđenost, ljubav naspram seksualnog nagona itd. – sve to Marina Vujčić vrlo uvjerljivo problematizira, uz mnogo humora, uz filigransko brušenje svake rečenice, i uz rijetko viđenu uvjerljivost kod psihološke karakterizacije protagonista.

Pametan, duhovit, lucidan roman – nezaobilazno štivo za istinskog ljubitelja intelektualno poticajne, dobro napisane, motivski, tematski i značenjski bogate književnosti', stoji u najavi romana.

Marina Vujčić vjeruje da je književnost najugodniji način da se nadmudri stvarnost. Piše o malim stvarima koje poprimaju velike razmjere, o paralelnim svjetovima koji ne posustaju, o uspomenama koje su se mogle i ne dogoditi, o mislima kojima je prijetilo da ostanu nezabilježene, o stranputicama koje vode tamo kamo želimo stići, o drugima i o sebi – a sve zato što joj samo jedna stvarnost nije dovoljna.

Roman je izdao Hena com.