Tijekom karijere glumio je sve što se moglo odglumiti. Jednom od najdugovječnijih glumaca ansambla koji se zadnjih nekoliko godina istaknuo radeći s avangardnim umjetnicima teško je pronaći neko veliko glumačko ili redateljsko ime s kojim Dušan Gojić nije surađivao ili veliku hit predstavu u kojoj nije glumio. Najveća zanimljivost je da se u ovim zrelim godinama potpuno predaje suvremenim oblicima kazališta i da mu to jako dobro ide
U najnovijem naslovu izvedbenog kolektiva BADco. u koprodukciji s Dramom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Dubrovačkim ljetnim igrama pod nazivom 'Ispravci ritma' Dušan Gojić se istaknuo zanimljivom izvedbom. Predstava je okupila izniman tim suradnika: književnika Gorana Ferčeca kao autora teksta, vizualne umjetnike Marka Tadića kao autora scenografije i Silvija Vujičića kao autora kostima, austrijskog kompozitora Radua Malfattija te Alena Sinkauza i Nenada Sinkauza kao autore glazbe i zvuka. Umjetnički tim predstave čine i redatelj Goran Sergej Pristaš, koreografkinja je Nikolina Pristaš, dramaturzi Ivana Ivković, Tomislav Medak te Diana Meheik. Predstavu izvode članice BADco. Ana Kreitmeyer i Nikolina Pristaš te članovi ansambla Drame HNK Livio Badurina, Mislav Čavajda i Duško Gojić, a glazbu član orkestra Opere HNK Ivan Bošnjak.
vezane vijesti
Kakvo Vam je bilo iskustvo rada na predstavi 'Ispravci ritma', opišite nam sam proces rada koji je zasigurno išao u nešto drugačijem smjeru od dosadašanjih procesa nastanka predstave u vašem matičnom kazalištu?
Za mene je to bio nastavak nešto drugačijeg pristupa kazalištu od onog klasičnog; literarni predložak, čitaće probe s analizama, mizansen, savladavanje materijala, generalke i premijera.Počeo sam s Oljom Lozicom, nastavio s Matijom Ferlinom i evo sad sa Sergejem Pristašom. To je takozvano istraživačko kazalište, gdje se prvo uvodi u jedan opći kod koji se onda razvija u konkretiziran rad na određenom materijalu. Mi glumci, pogotovi mi s nešto više iskustva, moramo se znati prilagoditi režiseru u njegovom načinu rada.
2. Kako su izgledale probe s jedne strane bazirane na suvremenom pokretu, a s druge strane na višeslojnim dramskim tekstovima od kojih se sastoje monolozi glumaca u predstavi?
To je nešto duži proces, ali se prožima jedno s drugim i sve je pod zajedničkim nazivnikom u stvaranju predstave.
Kako iskustvo vam je donio rad unutar kolektiva badco.?
Bilo je vrlo ugodno iskustvo, samo mi se čini da su malo previše značaja davali mom višedesetljetnom iskustvu i kao da se nisu usuđivali od mene tražiti sve što bih mogao davati. Ali prevladavala je harmonija i sklad unutar ansambla.
Što mislite o temi koju predstava obrađuje?
Svaka tema koja prelazi sadašnjost je dobra i treba je isticati na svoj način.
Je li se duh Zagreba u odnosu na vrijeme kad ste vi bili student i mladi glumac drastično promijenio?
Duh Zagreba se svakako promijenio, kao što se mnogo toga promijenilo u cijelom svijetu. Ne mislim da je Zagreb tu nekakav izuzetak. Ipak je to skoro pola stoljeća u kojem se stvari mijenjaju nevjerojatnom brzinom, ali neke opet ostaju vječne još od Antike.
Koja je snaga samog kazališta u odnosu na izvanjski svijet, na politički kontekst, na ritam metropole u kojoj živimo?
Mislim da Kazalište uvijek mora biti u skladu s vremenom i uvjetima u kojima živimo, ali važnost su preuzeli neki drugi mediji i pojave. Prije je kazalište imalo puno veću ulogu u društvenim događanjimja.
U kojem ste sljedećem projektu i kakvi su vam daljnji planovi?
Ja sam pred mirovinom, iako se osjećam jednako kao i prije dvadesetak godina, tako da planovi ne ovise o meni. A radim jednu novu predstavu s Djedom Mrazom. I to je potrebno.
Kako vidite položaj i snagu Vaše matične kuće u Zagrebu danas?
Mislim da je u zadnjih nekoliko godina od dolaska nove uprave HNK jako oživio i pobudio veliki intares za naša događanja i naše stvaralaštvo. Pogotovo Drama, ali i Balet i Opera. I to je jako dobro. Sretan sam kada kazališta imaju veću posjećenost od nogometnih utakmica. To ipak nešto govori o našem društvu.
