Upitan da prokomentira činjenicu da će se u Zagrebu održati vojni mimohod povodom Oluje, a imat će i svoj kulturni program, redatelj i intendant riječkog HNK Oliver Frljić, koji nemalo diže prašinu svojim angažiranim kazalištem, odgovara protupitanjem: 'Koliko je civilnih žrtava rata moglo dobiti jednokratnu novčanu pomoć od iznosa koji će se utrošiti na tu manifestaciju te koliko će kulturni djelatnici koji sudjeluju u tom programu naplatiti svoj angažman?'
Na obljetnicu vojno-redarstvene akcije Oluja, usporedo s proslavom u Kninu, u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca pet će protjeranih žena različitih nacionalnosti ispričati svoja sjećanja na ratne dane. Razgovor koji će moderirati aktivistica Antiratne kampanje Vesna Janković organiziraju zajedno riječki HNK, Documenta i Srpsko narodno vijeće, a njihovim se pričama želi ukazati na ‘kontrasjećanje’ na prošli rat. Ovaj razgovor prirodan je nastavak cjelogodišnjeg programa 'kontrasjećanja' koji producira Frljićevo kazalište te izaziva dvojake reakcije u javnosti.
Sam Frljić kaže nam da je ideja za ovakvim razgovorom proizašla iz činjenice da dominantni narativi o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije rade na uniformiranju mišljenja i propisuju koji su oblici prikazivanja rata jedino dopustivi.
‘Međutim, postoji velik broj ljudi čije se iskustvo rata u bitnome razlikuje od onog službeno nametnutog i koji nemaju mogućnost, pogotovo u ovom obljetničarskom raspoloženju, to iskustvo javno komunicirati. U tom kontekstu je posebno zanimljiv izostanak autentične ženske interpretacije rata - interpretacije koja je određena ne nacionalnim, nego rodnim identitetom’, kaže Frljić.
Žene koje će podijeliti svoju priču s javnošću dolaze iz Vukovara, Osijeka, Knina, Gračaca i Ličkog Petrovog Sela.
Što im je zajedničko?
‘Zajedničko im je to što o ratu žele progovoriti s pozicije žene, a ne nacionalne skupine kojoj pripadaju. I zajedničko im je to da imaju hrabrosti javno istupiti sa svojim pričama, osobito u ovom trenutku, u kojem se drugačije mišljenje o ratu apriori proglašava antidržavnom djelatnošću, a Karamarko i Turudić bi ga rado i zakonski sankcionirali’, kaže Frljić. Na pitanje kako je sam reagirao na njihove sudbine, Frljić ih naziva istinskim heroinama mira.
Jesu li njihove priče s kojima će istupiti isključivo ratno kontekstualizirane ili govore općenito o položaju žena danas u Hrvatskoj?
Priče govore o ratu i načinu na koji su u njemu ove žene izgubile svoje žensko dostojanstvo, ali i poraću, u kojem se nastavio proces degradacije. Ratno nasilje se u miru pretvorilo u ekonomsko. Jedna od sudionica u ovom projektu nije mogla ostvariti minimum svojih socijalnih prava, iako je za to imala sve uvjete, te je dovedena do ruba egzistencije. Današnji položaj žena u Hrvatskoj neodvojiv je od rata, ekonomskih procesa koji su tada započeli, ali i sistema vrijednosti koji je tada stvoren i kojim se neravnopravnost žena samo produbila. Žene su morale prihvatiti mušku etnomatricu mišljenja o ratu koja je isključivala njihov rodni identitet i inherentnu mu solidarnost.
