Bez obzira na ekonomsku moć Europe, koja je i dalje dio svijeta u kojemu ljudi najbolje žive, nema sumnje da je najveće bogatstvo Starog kontinenta njegova kultura, koja seže od antičke Grčke i Rima, preko renesanse i moderne, do današnje Europe koja se donekle pretvara u ogromni muzej.Duhovno blago svijeta smješteno je u Europi, između ostaloga jer je ona najbolje pljačkala tuđa blaga, pa i uništavala cijele civilizacije, ali se današnja Europska unija nije povezala po kulturnom bratstvu nego po ugljenu i čeliku. U Bruxellesu se rado govori o europskoj kulturi, no kada je riječ o europskom novcu za kulturu, on je jedan od manjih dijelova sveukupnog budžeta.

To ne znači da se u EU ne investira u kulturu niti da ju se smatra posve nevažnom, o čemu svjedoči i izvještaj kulturnog konzorcija o kulturi kao sredstvu vanjskih odnosa, sa znakovitim podnaslovom 'prema globalnom kulturnom građanstvu', koji je objavila Europska komisij. Jer europska kultura je ujedno i globalna kultura, a njeno djelovanje istražile su u periodu od 16 mjeseci između ostalih kulturne organizacije British Council, The Danish Cultural Institute, Geothe Institut, Centar za umjetnost BOZAR, a sve u suradnji Europskom kulturnom zakladom (ECF) i pariškim Institut Francaisom. Ukratko, teškaši europskog kulturnog menadžmenta i promišljanja su napravili stratešku analizu na temu kako Europa može svoj kulturni kapital bolje koristiti u svijetu.

142-stranični izvještaj jedan je od najvažnijih dokumenata u mandatu povjerenice Androulle Vassiliou, ujedno još zadužene za obrazovanje, višejezičnost i mlade, koju su mnogi kritizirali kao pogrešan izbor za tu poziciju. Nezaboravno ju je ismijao austrijski pisac Robert Menasse u svojem esejističkom izvještaju iz Bruxellesa 'Europski vjesnik', a kritizirali su je kulturnjaci i zbog mlake reakcije u slučaju 'kulturnog izuzetka', odnosno zaštite europske filmske industrije od Hollywooda kada je ta tema bila dio pregovora o Transatlantskom trgovinskom sporazumu (TTIP). Vassiliou je izjavila da je 'kulturna diplomacija prilika za dijeljenje naših europskih vrijednosti poput ljudskih prava, raznolikosti i ravnopravnosti država, ali i prilika za stvaranje radnih mjesta i gospodarski rast, te stoga potičem EK i Europski parlament da usvoje prijedloge izvještaja'.

Upute najboljih europskih kulturnih menadžera su da na nivou EU mora postojati bolja koordinacija te da se delegacijama EU trebaju dodati kulturni atašei, u pronalaženju sredstava treba se otvoriti za javno-privatno partnerstvo, bolje organizirati predstavnike različitih europskih kulturnih organizacija u inozemstvu, lakše odobravati vize kulturalnim talentima, povezivati se s gradovima kao partnerima u kulturi, te se naročito povezati s mladim ljudima, a s formalne strane poboljšati sistem monitoringa i nadgledanja provođenja projekata. Sve to su sada preporuke o kojima mora razgovarati Europski parlament, a o izvještaju će biti riječi i 17. lipnja na sastanku visokih predstavnika članica pod grčkim predsjedavanjem.

Za potrebe izvještaja provedene su ankete i istraživanja u 54 države svijeta – 28 članica EU, 16 susjednih država poput Moldavije, Alžira, Egipta, Bjelorusije, Izraela, Jordana i Azerbajdžana, te 10 strateških partnera kao što su Brazil, Kina, Kanada, JAR, SAD, Rusija i Indija.

Pokazalo se da je za europsku kulturu otvoren velik prostor i da postoji ogroman interes, a analiziralo se i kako se dosad u vanjskim odnosima koristila kultura, u sklopu čega su obrađeni i neki konkretni umjetnici. Ističe se potreba da 'kulturna strategija EU bude u skladu s interesima i praksama mladih ljudi', a prolazi se i kroz različite modele kulturne proizvodnje unutar Unije.

Zanimljivo je kako su se i neke nove članice EU bacile u kulturnu diplomaciju, pa je tako Češka povećala u nekoliko godina broj svojih kulturnih predstavništva na 24, Mađarska pak na 19, dok su se baltičke države udružile kako bi lakše ostvarile veću prisutnost u svijetu. Sve to u kombinaciji s predstavnicima zapadnoeuropskih instituta i zaklada čini ogromnu mrežu ljudi koje EU može koristiti mnogo efektivnije nego dosad, ističe se u izvještaju, koji sadrži i vrlo specifične upute, primjerice o potencijalnom problemu sukoba u regiji Nagorno Karabah za kulturnu politiku EU i odnose Armenije i Azerbajdžana.

U svakom slučaju, izvještaj 'Engaging the World: Towards Global Cultural Citizenship' pokazuje da u Bruxellesu ništa nije prepušteno slučaju, nego se i o kulturi pozorno razmišlja, doduše gledajući je u kontekstu vanjskopolitičke moći.

Ipak, izvještaj predlaže da se za očuvanje vitalnosti europske kulture usvoje posebni zakoni, a plediraju i za više sredstava, naročito kada je riječ o izvedbenim umjetnostima jer 'ljudi iz kazališta već stoljećima prelaze granice'. Zanimljivo će biti vidjeti hoće li nešto iz preporuka zaživjeti u Hrvatskoj, ili će opet biti problema u komunikaciji između Ministarstva kulture i Europske komisije.