U nedavnom intervjuu za tportal autor brojnih kazališnih kritika, scenarija, ogleda, poezije i kraće proze Tahir Mujičić konstatirao je da se pisanju romana okrenuo, između ostalog, 'zato što je nestalo kazališta kakvim sam bavio te je time nestala i potreba za kazališnim piscem'.

Nakon svečane dodjele tportalove nagrade za najbolji roman, održane u Muzeju prekinutih veza, dodatno nam je objasnio kako se odlučio na taj iskorak i upustio u proznu avanturu.

'Kazalište je danas postalo Dolce & Gabbana, a ja to ne razumijem. A niti mene više ne razumiju. Moji suvremenici i ja drugačije smo ga doživljavali. Ono je danas između određene hermetične, nemušte priče i cirkusa. Kako sam prošao kroz sve bedaste i pametne faze razvoja kazališta, za te strane izgubio sam interes. I dalje pišem dramske tekstove i planiram ih ukoričiti. Upravo dovršavam jednu dramsku trilogiju, ali bez pretenzija da mi netko nešto glumi ili postavljanja na scenu', kazao nam je Mujičić.

Predsjednik ovogodišnjeg žirija Igor Mandić ponudio je obrazloženje zašto je nagrađen upravo roman 'Budi Hamlet, pane Hamlete!'

'Na poprilično sumornu pejzažu današnjega hrvatskog romanesknog izričaja, kao sunčana pjega, kao spasonosni bljesak reflektora, dakle kao svjetlosni orijentir za izlazak iz mračnih raspoloženja, pokazao se roman Tahira Mujičića', napisao je.

Autora smo upitali kako doživljava humor u svojim djelima.

'Humor je samo način da prezentiraš ozbiljnu stvar. Svima je jasno da ovo nije humoristični roman, ali određene sekvence i poglavlja relaksiraju čitatelja od depresivnog ritma. Takve su i moje drame i poezija. To u određenom trenutku više nije humor, već vrlo ozbiljna bol. Ljude koji su uspjeli amputirati emocije, mogu ih samo žaliti. Emocije moraju egzistirati, a tu je onda i humor', zaključio je Mujičić.

U videoprilogu pogledajte intervju.