'Nikad nisam lika nazvao recimo Jonathan. Ne sviđa mi se ni ime Richard, ali upotrijebio sam ga dvaput', objašnjava Stephen Poliakoff, engleski pisac koji je napravio više od 50 drama i scenarija te u njima upotrijebio bezbroj fikcijskih imena tijekom pedesetogodišnje karijere.

'Ime jednostavno izvire iz karaktera. Često jasno vidim svoje likove, znam kakvi su ali ne znam kako da ih nazovem. A ako im dam krivo ime, ne mogu nastaviti pisati o njima, a najvažnije je ne prekinuti struju svijesti', kazao je Poliakoff.

Izostanak imena može biti vrlo snažna izjava. Ukazuje na nedostatak intimnosti, zamagljene motive, kao u slučaju Gospođe Trevel, opsesivne i izluđene majke koja uhodi dječjeg psihologa u njegovoj drami 'Sweet Panic'.

'Na početku, htio sam majku nazvati Gospođa Trevelyan, uz podsmjeh i prizvuk lažne veličine. Ali bilo je to tako dugo ime, pa sam ga odlučio prepoloviti na pola i vidjeti kako funkcionira. Nisam pronašao niti jednu osobu na svijetu s tim imenom, ali izgovoreno na pozornici, ima jako dobar prizvuk', objasnio je pisac.

Imena u kazališnim predstavama opterećena su brojnim zahtjevima: kreiranja svijeta, uspostavljanja prave atmosfere, automatskog davanja koordinata vremena i mjesta. Ime može predstavljati i sudbinu lika, a u britanskoj drami postoji duga tradicija imenovanja po nečijim karakteristikama. Iako je situacija u suvremenim djelima suptilnija, čini se da pisci i dalje vole 'imenovati igru'.

'Potpuno sam opsjednut time. Uvijek postoji potencijal za nevjerojatno seksi ili idiosinkratično imenovanje pola posla koji radite', kazao je James Graham, autor hit predstave 'This House'. Dok je radio na adaptaciji drame 'Sweet Bird of Youth' Tenneseeja Williamsa, prolazio je kroz njegove rane bilješke i uvidio put transformacije od naturalizma do simbolizma. Protagonist Phil Beam postepeno postaje Chance Wayne, ime savršeno za junaka iz malog grada koji nastoji doći do zvjezdanog statusa.

'Bilo je divno promatrati lik koji doseže romansu, poetsku snagu i simbolizam', objasnio je autor, a zvijezda predstave Kim Catrall napomenula je kako je 'Chance Wayne tako osvježavajuće ime, koje sa sobom nosi i određenu sudbinu'.

'Imam toliko likova u dramama da ponekad posegnem u inboks maila za inspiraciju. Iskoristio sam sve nadimke mojih školskih profesorica i profesora', kazao je Graham.

Spisateljica Moira Buffini imala je sličan trenutak inspiracije dok je pisala 'Silence', dramu o srednjovjekovnoj ženi koja je odgajana kao dječak.

'Bila sam u knjižnici i naletjela na knjigu 'The Romance of Silence', nešto u meni je 'kliknulo' i odlučila sam da je to njezino ime. Nakon toga, cijela predstava sjela je na svoje mjesto i lagano sam je napisala', objašnjava Buffini.

Za potrebe filmskih i TV adaptacija, timovi stručnjaka u pravnim službama revno paze da fikcijski pedofili ili zločinci ne nose imena stvarnih osoba. Dok je radila na adaptaciji stripa 'Tamara Drewe' autorice Posy Simmonds u kojoj je Nicholas Hardyman glavni lik, Buffini je podlegla jednom od takvih procesa, jer  njegovo ime postoji i u stvarnosti.

'Posy se izvukla s upotrebom bez posljedica, ali mi smo u konačnici bili prisiljeni promijeniti prezime u Hardiment, što nije ni izbliza tako zvučno i prikladno samom liku', objasnila je spisateljica.

No, autori se ne poigravaju samo s imenima svojih likova. Primjerice, engleska spisateljica Abi Morgan, izbacila je '–gail', iz svog imena, kad je imala 20 godina, zbog želje 'da izbjegne stigmu srednje klase i srednje struje'. Ponekad, u potpunosti izbjegavaju imena.

'Ostaviti ime zato što već postoji ili ga je iskoristio netko drugi, to je otprilike kao da saznate da vam je najbolji prijatelj odabrao ime koje ste planirali dati svojoj bebi', kazala je Morgan, čija nova drama govori o neobičnom odnosu dvoje staraca iz Kalifornije. Nazvala ih je samo On i Ona.

'U međusobnoj konverzaciji tepaju i oslovljavaju se nadimcima, ali ljudi se ionako rijetko oslovljavaju imenima u svakodnevnoj konverzaciji. Uvijek odskače kad se tako oslovljavaj u filmovima', tvrdi Morgan.