Izložba 'Odsutnost Teleprisutnosti' suvremenog umjetnika Dana Okija, postavljena od utorka u zagrebačkog Galeriji VN, bavi se, uspoređujući dvije autorove serije fotografija iz 1997. i 2017., fenomenom telefona i estetikom teleprisutnosti
Prva serija fotografija snimljena je 1997. godine analognim fotoaparatom u Tokiju, a druga 2017. DSLR digitalnom kamerom u Seulu, koji je nakon dvadeset godina i Sonyjeve dominacije sa Samsungom postao epicentar 'mobilne groznice'.
Snimajući mobilne telefoniste u dva grada Oki je prikazao kako se mijenjao i pogled i pristup motivu samog fotografa. 'Serija fotografija iz 1997. godine snimljena je iz veće udaljenosti, a druga iz blizine. Prije dvadeset godina bilo je teško neopaženo prići ljudima na mobitelu, jer su gledali uokolo dok su razgovarali, za razliku od današnjice kada uglavnom gledaju u ekran telefona, pa ne primjećuju što se oko njih zbiva', objasnio je autor u predgovoru izložbe.
Prije dvadeset godina snimao je uglavnom totale, a sada srednje i bliže planove, dok se promjena bilježi i u tehnici - analogni fotoaparat je postao digitalni, mobitel je iz isključivo audio naprave postao multimedijalna naprava, te tako i sam fotoaparat.
'Uvjerenja sam da gradovi i zemlje koji proizvode određenu tehnologiju, istodobno proizvode i specifičan dio ljudske stvarnosti, posredovane tom istom tehnologijom. To se odražava najviše kroz učestalost i nijansiranost upotrebe tehnologije u svakodnevnom životu, bilo da se radi o tehnološko-antropološkim novitetima, društvenom angažmanu ili psiho-socijalnim patologijama kojima je određeno društvo inficirano', napomenuo je.
Po njegovim riječima, estetika teleprisutnosti začeta je preko telefonskih razgovora i to je za generaciju današnjih pedesetogodišnjaka bio onaj prvi osjećaj komuniciranja s nekim tko je izvan fizičkog dosega glasa i vida, koji se pojačavao sa spoznajom da je osoba jako daleko, možda u drugoj vremenskoj zoni, ili da je kod njega/nje noć, a vi zovete iz danjeg svjetla.
Na izložbi se tema propituje i video projekcijama, te komunikacijskim analogijama umjetnikovog rokovnika i adresara koji, napominje Oki, danas već izgledaju kao dinosauri network kulture, te su postali sastavni dio računala, a potom i mobilnih,pametnih telefona, gdje su doživjeli spoj s fizičkom mobilnošću i konstantnom teleprisutnošću.
Dan Oki (Slobodan Jokić, Zadar, 1965.) je likovni umjetnik i filmski autor koji se u svome radu koristi medijskom instalacijom, računalnom umjetnošću, filmom i fotografijom, istražujući osobne, društvene, vizualne i literarne sadržaje, koji uvjetuju različite medijske forme i načine njihove prezentacije. U središtu njegovoga interesa je istraživanje osobnih arhiva i vizualne naracije u galerijski artikuliranim kontekstima, novim medijima i filmu.
Izlagao je diljem svijeta i radovi mu se nalaze u nizu kolekcija hrvatskih i inozemnih institucija suvemene umjetnosti, a i filmovi su mu prikazivani na brojnim svjetskim filmskim festivalima.
Osnivač je i programski autor studija filma i medijskih umjetnosti na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (UMAS) i redoviti profesor na UMAS-u u Splitu i ADU u Zagrebu. Kao gostujući profesor predavao je na mnogim sveučilištima u Europi, te i nekoliko puta u Aziji i Americi.
Njegova izložba u Galeriji VN bit će otvorena do 8. ožujka.