Ovogodišnji sajam knjiga u Puli ili Sa(n)jam knjige za temu je imao Mediteran, njegovu povijest, podjele i spojnice, a u programskom dijelu to je značilo dosta gostovanja iz Italija, ali naročito Turske, čija se suvremena književna scena predstavila u Puli. A jedna od stvari koju su istaknuli gosti iz Turske jest bila njihova borba za slobodu govora te je izbor teme 'Sloboda govora na Mediteranu' za tribinu Trećeg programa Hrvatskog radija dobro pogođen.

O tome su razgovarala četvorica ljudi, od kojih su trojica pisci, jedan vrhunski arabist, dvojica veleposlanici, trojica kolumnisti, a još kompliciranije bi bilo jasno reći odakle su i, kako se to voli razjašnjavati, čiji su, jer im se ne poklapaju mjesta rođenja i života. Dobro izabran panel je već sam po sebi predstavljao raznolikost (mediteranskih?) identiteta, pa nije neočekivano što se nije moglo dati konačan odgovor na prvo pitanje moderatora tribine Bojana Munjina – što je zapravo Mediteran?

Miljenko Jergović je istaknuo 'hrvatsko-patetični pogled' na Mediteran, koji je ograničavajući te primjerice ne percipira i ukrajinsku Odesu kao dio Mediterana, kao ni da na Mediteranu ima više minareta nego crkvenih zvonika. Stoga je, kada se Mediteran gleda u svoj njegovoj širini i kompleksnosti, bila deplasirana debata oko izgradnje džamije u Rijeci, naveo je Jergović kao primjer, zamjerivši 'turbokatolički diskurs' koji vlada u Hrvatskoj. Podsjetio je i da Mediteran možemo definirati kao omeđen maslinama i smokvama, ali onda i otkrio kako smokve rastu i u zagrebačkom kvartu Zapruđe. Daniel Bučan je pak iz svoje vizure arabista otišao u povijest istaknuvši da je 'Mediteran nekad bio središta svijeta', a danas je tek 'turistička činjenica'. Mediteran je nekad bio ponajprije mjesto posredovanja, kazao je Bučan, zaključivši da je danas podjela na sjeverni i južni Mediteran dublja nego ikad prije.

Dragan Velikić se pak pozvao na knjigu 'Mediteranski brevijar' Predraga Matvejevića, ali i dao potpuno osobnu definiciju Mediterana – to je mjesto na kojemu postoje konobe. Nakon tog 'romantičkog početka' diskusije, kako je to rekao Munjin, prešlo se na temu slobode govora, koja se transformirala u raspravu o odnosu prema islamu. Andrej Nikolaidis je upozorio da slobodu govora u sekulariziranom prostoru nije ista kao ona u islamskom svijetu, a podsjetio je i ironično da je 'i Isus Krist bio razapet zbog verbalnog delikta'. Jergović je u zanimljivoj raspravi napomenuo da je za dijalog potrebna suverenost, koju 'islamski svijet sada nije u stanju uspostaviti' te da se na 'pogrešan i katkad katastrofalan način' pokušava islamski svijet učiniti Zapadu bliskim tako da ga se potire, primjerice zabranom nošenja marama u Francuskoj. 'Ali to je i pokazatelj naše unutarnje nesigurnosti', rekao je Jergović.

Daniel Bučan je pak naglasio da se slaže s negativnom slikom Zapada, ali i s negativnom slikom islamskog svijeta, koji je u nekim elementima i gori, a problem dijaloga 'neće se riješiti dok svijetom vladaju, pojednostavljeno rečeno, naftne kompanije'. Nikolaidis je onda poentirao konstatacijom da je Zapad uvijek za dogovor ako se dogovori 'kako mi kažemo'.

Dinamična rasprava zaključak je dobila s nekoliko pitanja iz publike, koja je između ostaloga od gostiju tribine tražila i da ponude svoje konstruktivne prijedloge za poboljšavanje situacije, što je prisutne – potpuno odgovarajuće s obzirom na lokaciju tribine – navelo da se slože u zaključku kako će, ako ništa drugo, čitanje knjiga pomoći.