MISLI DORIS LESSING

Ne odgađajte život, okolnosti su uvijek nemoguće

22.11.2013 u 11:06

Bionic
Reading

Nedavno preminula nobelovka Doris Lessing, autorica kultnih knjiga 'Zlatna bilježnica', 'Trava pjeva', 'Ispod moje kože', ostavila je, osim u romanima, i u intervjuima tragove i djeliće pametnih ideja i zanimljivih misli. Pročitajte njezine savjete o čitanju, pisanju i životu

Trebate pisati kako biste, prije svega, zadovoljili svoje potrebe. Ne bi vas trebalo biti briga što drugi misle. Pisanje može biti način života, a važan je dio pisanja uranjanje u taj život. Morate živjeti na način kojim ćete osigurati da pisanje izranja iz njega.

Užasno je pretvarati se da je drugorazrednost zapravo - prva klasa. Pretvarati se da ne trebate ljubav kad je trebate ili da vam se sviđa vaš posao, a znate da ćete dati otkaz – sposobni ste i za bolje od toga.

Nema sumnje da fikcija čini istinu vrednijom.

Knjiga i sadržaj diktiraju kako ću ih napraviti. Priča nameće sredstva rada.

Imam običaj reći svoje mišljenje, što nije nužno dobra ideja.

Tijekom odgoja djeteta, naučila sam pisati u vrlo kratkim i koncentriranim razdobljima. Kad bih imala slobodan vikend ili tjedan, uspijevala bih napraviti nevjerojatne količine posla. Te navike ukorijenile su se s godinama… Čini mi se da puno bolje pišem kad se prepustim. Nešto započnem i u početku je nespretno, malo čudno, ali dogodi se trenutak 'klika', kad sve sjeda na mjesto i ulazim u fluidni tijek pisanja. Tada pišem zbilja dobro. Ne pišem dobro kad se preznojavam i razmišljam o svakoj pojedinoj frazi.

Iznenađujuće je što možete otkriti o sebi dok pišete u prvom licu o nečem što vam je strano.

Posao je pisca da provocira pitanja. Volim vjerovati da netko tko pročita moju knjigu dobije literarni ekvivalent hladnog tuša. Osvježenje koje će ih natjerati na malu promjenu u razmišljanjima. Mislim da tome služe pisci.

Bez obzira postiže li književnost nešto ili ne, mi nastavljamo dalje.

Postoji samo jedan način za čitanje, moramo tražiti po knjižnicama i knjižarama, pronalaziti knjige koje nas privlače, čitati samo njih, ostavljati ih kad nam dosade, preskakati dijelove koji nas zamaraju i nikada ne čitati samo zato što mislimo da moramo, zato što je knjiga dio trenutačnog trenda ili pokreta. Sjetite se knjige koja vam je bila dosadna kad ste bili u 20-im godinama. Desetljeće kasnije može vam otvoriti neka vrata. Čitajte knjige u pravo vrijeme za njih.

Sve što poželite učiniti napravite odmah. Okolnosti će uvijek biti nemoguće.