Zbirka poezije "Uglavnom pridjevi" pjesnika, filozofa i aktivista Hrvoja Jurića predstavljena je u ispunjenoj dvorani knjižnice Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.
Peta zbirka Jurićeve poezije donosi 104 pjesme raspoređene u deset ciklusa, a pored njih, taj profesor etike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu objavio je tri filozofske knjige, četrdesetak znanstvenih članaka te brojne stručne i esejističke radove.
Jurićeva zbirka je svjevrsni vodič do njegove unutrašnjosti sa zamkama koje pokušavaju odvući od razmijevanja na stranputice, kao i neprohodani Jurićevi putopisi, kazala je Marija Selak. Ona Jurićevu poziju vidi kao pokušaj povratka u kozmološko jedinstvo svijeta.
Jurić je svoju prvu zbirku objavio kao trinaestogodišnjak, a za treću je dobio nagradu "Goran" za mlade pjesnike koja podrazumijeva tiskanje prve zbirke. U uredničkim krugovima poznat je i po tome što je u svom rukopisu 'podmetnuo' jednu proznu minijaturu Daniila Harmsa.
Objasnio je da je da ta pjesma postala dio njega i da je smatra svojom, kao što bi volio da i drugi doživljavaju negove radove kao svoje.
Kritičar Krešimir Bagić, na koga su se predstavljači pozivali, ranije je kazao u jednoj recenziji da je pjesma u prozi dominantni Jurićev iskazivački modus. Njezini glavni sastojci logičko i filozofijsko pojmovlje, frazemi, poredbe i metafore, kojom pokušava dati glas neslužbenoj povijesti, te istkati globalnu priču od pojedinačnih pokreta, ekscesa, želja, trenutaka strasti itd, kazao je Bagić.
Jurić je za sebe rekao da svojom poezijom pokušava obuhvati cjelinu života i da mu je važan postupak istraživanja, a ne toliko njegovi rezultati.
