RUKOPIS 'KATARINA, VELIKA I MALA'

Olja Raičević Knežević dobitnica V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman

16.05.2019 u 10:03

Bionic
Reading

Dobitnica V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman je Olja Raičević Knežević, za rukopis 'Katarina, velika i mala', objavljeno je u srijedu na 12. riječkom sajmu knjiga i festivalu autora Vrisak u Rijeci

Riječ je o novčanoj nagradi od 100.000 kuna.

Olja Raičević Knežević je rođena u Podgorici u Crnoj Gori, srednju školu pohađala u SAD-u, studirala je engleski jezik i književnost u Beogradu, magistrirala kreativno pisanje u Londonu, a živi i radi u Zagrebu. Ovo je njezina četvrta knjiga, nakon zbirke priča 'Londonske priče juga' i romana 'Milena & druge društvene reforme' i 'Gospođa Black'.

U obrazloženju žirija nagrade koje je pročitala njegova članica Jagna Pogačnik, stoji da je u romanu prikazan život žene rođene u glavnom gradu Crne Gore, od 80-tih godina prošlog stoljeća do danas, njezine traume od rane smrti majke, susreta sa svijetom prostitucije i droge do završetka u bračnom kavezu. U romanu je stvorena složena mreža odnosa, s nizom odlično karakteriziranih likova koji vode radnju u brojne odvojke. Roman ne uljuljkava u optimizam niti se bavi pomodnim aktivizmima, istaknuto je u obrazloženju.

Olja Raičević Knežević
  • Katarina, velika i mala
  • Olja Raičević Knežević
  • Olja Raičević Knežević
  • Olja Raičević Knežević
Olja Raičević Knežević Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Tanja Kanazir

U razgovoru s moderatoricom dodjele nagrade, Blaženkom Leib, Raičević Knežević je rekla da je u ovom romanu, kao i u drugim njenim djelima, tema odlazaka i dolazaka, gubljenje jednog identiteta i pokušaj gradnje novog. Istaknula je da je glavni lik Katarina izmišljen lik, kombinacija žena koje voli i koje je upoznala te da roman nije autobiografski. 'Pišem ono što bih voljela čitati', navela je.

Jagna Pogačnik je rekla da je žiri, u kojem su, uz nju, bili književnik Zoran Ferić, književni kritičar Strahimir Primorac, glavni urednik V.BZ.-a Drago Glamuzina i pjesnik, prozaist i esejist Mile Stojić, pročitao 97 pristiglih romana te odabrao među finaliste njih šest.

Okupljene je pozdravio i pročelnik Odjela riječke gradske uprave za kulturu Ivan Šarar rekavši da je 'ekipa iz V.B.Z.-a učinila golemi trud u organizaciji tog festivala tijekom proteklih pet do šest godina te sad Rijeka ima veliku i značajnu manifestaciju, na kojoj se susreću i razgovaraju mnogi kreativci, te je njihovo druženje, postalo važan dio festivala, uz službeni program'.

Obrazloženje žirija

Može li se danas još uvijek uvjerljivo i zanimljivo, bez ponavljanja već pomalo stereotipnih situacija iz kataloga tzv. stvarnosne proze, pisati o turbulentnim vremenima, od odrastanja u osamdesetima do danas, na prostorima koje su nekada povezivale zajedničke granice, potom razdvajao rat, a danas susjedski odnosi i slične tranzicijske i posttranzicijske situacije? Sudeći po romanu što ga je žiri Nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman izabrao za ovogodišnjeg laureata, očito je da može. Naravno, ukoliko se pripovijeda iz vizure uvjerljivog i punokrvnog lika i ispriča dojmljiva priča pojedin(a)ca, na dobro poznatoj vjetrometini društvenih, političkih i inih promjena. Glavna junakinja romana, koja odrasta na ulicama crnogorskog glavnog grada, vrlo je rano suočena s prvom velikom traumom svoga života, onom smrti majke. Nakon nje morat će se suočiti s mnogim drugima – od samoubojstva najbolje prijateljice, preko ljubavne izdaje, posrnuća u mrežu droge, prostitucije i mafije, do bračnog kaveza. Tražeći svoje mjesto unutar obitelji, prijatelja, gradova u kojima će živjeti, gradeći identitet kćeri, unuke, prijateljice, ljubavnice, supruge, majke, Katarina će nas provesti kroz vrlo složenu mrežu građenu od nepredvidive zbilje i još nepredvidljivijih međuljudskih odnosa.

Pomno osmišljeni i karakterizirani likovi i suvereno, dinamično pripovijedanje, u romanu u kojem nema čvrsto postavljenog žanrovskog modela, niti rasipanja u mnoštvu motivsko-tematskih preokupacija, 'Katarinu' vode putem najboljih romana koji progovaraju o zbilji ovih prostora, ali uspijevaju (p)ostati romanima koje pamtimo po snažnim, neprilagođenim, hrabrim i prije svega likovima punim strasti, kakva je nedvojbeno Katarina. No, što je osobito važno, ona nije jedina takva, niti su drugi ostali u njezinoj sjeni, jer roman vrvi mnoštvom odlično kakteriziranih i nimalo papirnatih likova koji svoje priče i sudbine križaju s njezinom, donoseći skupa s njima i brojne 'rukavce' priče koji nadopunjavaju, dinamiziraju i usložnjavaju ionako precizno i kritičko skeniranje društvene pozornice.             

I kada je žele učiniti Malom i kada se trudi postati Velikom, ulovljena u mrežu koja prijeti njezinom duhu i tijelu, u kojoj se za dominaciju bore moć i novac, razne političke opcije, nasljeđa i zavičaji, uloge koje je netko drugi napisao, Katarina je uvjerljiva i složena, kao život sam, kao i ovaj roman.