Iako uzvici i rečenice poput 'Više od slavne prošlosti, budućnosti nam dajte', 'Voda nam brod valja sa svih strana', 'Zaslužujemo više od blijedećih sjena obećanja', 'Sutra se ne zna' te konačni vapaj 'Budućnost podalje od politike!' zvuče kao da su izletjeli iz pera nekog mladog i hrabrog domaćeg dramatičara koji je odlučio vrisnuti o našoj ćelavoj sadašnjosti, autor tih i sličnih, politički zatvorenik Antoine Vumila Muhindokrije se u središtu Crnoga kontinenta, u Demokratskoj Republici Kongo.

Muhindovetekstove u svojevrsnu punk-operu 'More more more… future' oblikovao je proslavljeni kongoanski koreograf, redatelj i plesač Faustin Linyekula, jedan od najvažnijih inovatora afričkog plesa i kazališta, progovorivši o beznađu vlastite domovine kroz ludo žive afričke ritmove, bez uvijanja, zaslađenih omotača i patetike. U predstavi pratimo povijesni razvoj Konga od naslona na tradiciju, idole i čvrsto definiranu ideologiju do tek naizgledne demokracije nakon pada diktatora Mobutua koja iznevjerava očekivanja Kongoanaca. U tu demokratsku besperspektivnost autor unosi pjesme drevnog perzijskog filozofa i proroka Zaratustre, preko čije misli o stalnoj povijesnoj vrtnji spas pronalazi u povratku tradiciji.

Iako priča, koju uz Kongo i Hrvatsku dijele brojne mlade države, nije pretjerano originalna, na Linyekulu i Studios Kabako djelovala je izuzetno poticajno i kreativno. Oni su scenu Zagrebačkog plesnog centra ispunili izuzetno zaigranim glazbenim i plesnim ritmovima, što smo i očekivali, ali pomalo nas iznenadivši (ugodno, naravno) vrlo čvrsto i slojevito osmišljenom cjelinom koja temu propituje na izvedbeno vrlo zanimljiv način.

Konstanta povijesne vrtnje koju zagovara Zaratustra provedena je kroz predstavu na vrlo suptilan način, povezavši pjevanje njegovih stihova na kraju predstave s početkom u kojemu se u trenutku rušenja idola zahtijeva odlučan (tada još potpuno nejasan) prekid pjesme. Društvenu hijerarhiju autor kritizira pozicioniravši u prvom dijelu predstave plesače, kao predstavnike naroda, u kut scene, čime jasno određuje poziciju naroda u društvu. Tom kutu plesači se, shodno društvenim iskrivljenostima, opetovano vraćaju i u daljnjem tijeku predstave.

Borba za pozicije unutar totalitarnog sistema oblikovana je plesnim naguravanjem koje u vrijeme 'demokratskih sloboda' postaje ljuta borba za pozicije koja svojom 'demokratskom' bezobzirnošću u plesačima spuštenim na sve četiri budi najniže porive. Izvođači su se dotaknuli i stereotipa o Afrikancima kao ljudima koji razmišljaju samo o trenutnoj zabavi, objasnivši to uz obilje cinizma činjenicom da za njih sutra ionako ne postoji - 'Carpe Diem, odnosno iskoristi dan, pa makar i usred noći'.

Sadržajni sloj odlično su pratili odnosno oblikovali plesni pokreti tri plesača, koji su se kretali od tradicionalnih plemenskih plesova u prvom i završnom dijelu predstave preko suvremenog plesa kao prikaza borbe za vlastite pozicije u novonastalim 'slobodama' do breakdancea kao sanjarenja o suvremenoj budućnosti. Posebno zanimljiv bio je središnji dio u kojemu sam Linyekula svojim pokretima nije oblikovao prostor, već se prodorima centralnog dijela tijela pokušavao izboriti za svoje društveno i životno mjesto u njemu. Činio je to začudnom pokretljivošću trupa, sigurno zadržavajući os tijela koje niti u jednom trenutku nije ispadalo iz ravnoteže.

Iako smo prvo istaknuli plesne pokrete, nositeljica cijele predstave je glazba koju je uživo izveo odličan bend na čelu s gitaristom Flammeom Kapayom, zvukovima punka, funka, rocka, bluesa i ndombola (podvrsta rumbe) vodeći ritam, energiju i emociju predstave, oblikujući plesne pokrete i dajući zvučno tijelo izgovorenom i otpjevanom tekstu.

Na tragu scenske razigranosti i značenjske slojevitosti bili su kostimi koji su svojim šarenilom, kičem i šljokicama podebljali lažni sloj suvremene demokratičnosti. Tako je Linyekuluov kostim (začudnog oblika) sastavljen od novčanica kao oznaka novih vrijednosti.

U predstavi 'More more more...future' gosti iz Konga na suvremen i hrabar, a izvedbeno vrlo privlačan način dali su kritiku suvremenog društva zemlje iz koje su došli, usput nesvjesno pogodivši strelicom oštre kritike bit hrvatske demokracije koja je, poput kongoanske, zapela u slijepoj ulici u kojoj se 'sutra ne vidi i ne zna'.