Američka profesorica kulturalne historije Samira Kawash napisala je zabavnu i zanimljivu knjigo o povijesti slatkiša pod nalsovom 'Candy: A Century of Panic and Pleasure', koju je objavila nakladnička kuća Faber & Faber. Riječ je o knjizi koja otkriva i kako su slatkiši od luksuznog proizvoda postali masovni, te je li opravdan loš glas slatkiša kao opasnih i nezdravih
Samira Kawash očito jako voli slatkiše, s obzirom da ova profesorica kulturne povijesti sa Sveučilišta Rutgers već neko vrijeme piše posjećen blog o ovoj temi, nazvan Candy Professor, na kojem nudi 'kulturalni i povijesni pogled na američke slatkiše tijekom prošlog stoljeća'. Kawash ističe da je interesira 'što su ljudi mislili i govorili o slatkišima, kako su se proizvodili, pakirali i reklamirali slatkiši, tko ih je jeo i zašto'. O slatkišima je profesorica Kawash pisala za The Atlantic i druge američke medije, a ta je strast za slatkiše i njihovu povijest u međuvremenu rezultirala i zanimljivom knjigom 'Candy: A Century of Panic and Pleasure' (otprilike: 'Slatkiši: stoljeće panike i užitka').
Kawash u svojoj knjizi postavlja na početku pitanje zbog čega se u ekstenzivnom pisanju o hrani u Americi redovito ignoriraju slatkiši, zaključujući da ih većina autora smatra nečim što je 'nalik hrani', a svakako ne pomažu ni brojni negativni mitovi o slatkišima od kojih trunu zubi, koji uništavaju apetit i izazivaju dijabetes. No, kako autorica podsjeća, slatkiši su uvijek imali loš imidž, pa se tako u Americi početkom dvadesetog stoljeća smatralo da čokoladice mogu izazvati alkoholizam i potaknuti na seksualne perverzije! 'Candy' prati i razvoj proizvodnje slatkiša, te kako su se tijekom vremena u cijeli proces upleli i kemičari, koji su proizvođačima slatkiša ponudili nove, dotad nezamislive ukuse, ali i podsjeća da je proizvodnja slatkiša i priča o tome kako su mali biznisi postali multimilijunski.
Danas su slatkiši sastavni dio prehrambene industrije, a jedan od apsurda suvremene opsesije zdravom hranom jest i pojava navodno zdravih slatkiša, primjerice voćnih čokoladica, koji – ističe Samira Kawash – većinom imaju istu količinu šećera kao standardni slatkiši, samo ih se drugačije reklamira i na ambalaži označava.
Zabavno je otkriti i kako se kroz desetljeća mijenjao način reklamiranja slatkiša, pa se nekad u oglasima isticalo da su oni 'puni kalorija' i energije, što je potaklo američku vojsku da vojnike masovno opskrbljuje slatkišima. U svakom slučaju, knjiga Samire Kawash 'Candy' pokazuje da se iza šarenih ambalaža američkih slatkiša krije mnogo veća i kompleksnija priča nego na prvi pogled, koja uključuje znanost, gastronomiju, biznis, vojsku, zdravstvene i prehrambene trendove.
