Zagrepčanka Diana Budisavljević, rođena Obexer (1891-1978), humanitarka austrijskog porijekla, koja je tijekom Drugog svjetskog rata organizirala u Zagrebu vrlo uspješnu akciju spašavanja srpske djece, žrtava ustaške represije, a čije je veliko djelo nakon rata bilo u potpunosti zataškano od novih komunističkih vlasti, glavni je lik nove knjige koju je napisala hrvatska povjesničarka Nataša Mataušić, stoji u priopćenju.

Autorica se desetljećima bavi proučavanjem dramatičnih događaja na prostoru Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata, pa je tako dvadesetak godina proučavala i djelovanje donedavno potpuno nepoznate Diane Budisavljević, te o tome napisala doktorsku disertaciju, otkrivši izuzetno mnogo novih dokumenata i činjenica. Ova je knjiga temeljena i na saznanjima koje je skupila tijekom rada na doktorskoj disertaciji, ali je i znatno proširena sasvim novim saznanjima skupljenim u posljednje vrijeme. Ova uzbudljiva dirljiva knjiga ima – zapravo – dva dijela. U prvom dijelu su opisani austrijski obiteljski korijeni Diane Budisavljević, ali i korijeni njenog supruga, liječnika Julija Budisavljevića, pripadnika utjecajne obitelji Budisavljević.

Opisano je kako se Diana Budisavljević, supruga uglednog zagrebačkog liječnika, majka dvije kćeri, odlučila angažirati u spašavanju srpske djece koja su usred krvavih i dramatičnih ratnih događanja bila odvojena od roditelja, te koja su bila u opasnosti da i sama ta ratna događanja ne prežive. Opisano je kako je prvo počela slati pomoć toj djeci u logorima, potom kako ih je uspjela evakuirati iz logora i organizirati njihovo zbrinjavanje u obiteljima, te kako je precizno sistematski vodila kartoteku te djece kako bi ih roditelji, od kojih su mnogi bili poslani u Njemačku na prisilni rad, nakon rata mogli naći. Veliki dio knjige temeljen je dnevniku koji je sama Diana Budisavljević vodila, njen dnevnik se u knjizi opširno citira, pa se iz tih citata može najbolje vidjeti u čemu je Diana Budisavljević sudjelovala, kako je to doživljavala.

Tu su spomenuti i brojni ljudi koji su joj u to akciji pomagali, opisani njihovi motivi, njihove sudbine. Knjiga otkriva i imena u sudbine dvojice njemačkih časnika, koji su joj pomogli da od ustaških vlasti dobije dozvolu da djecu evakuira iz logora i tako ih spasi. Napokon u knjizi su objavljena i brojna svjedočanstva same djece, koja su spašena, danas odraslih ljudi koji se živo sjećaju tih događaja kada im je Diana Budisavljević spašavala živote. Tu su i sjećanja dobrih ljudi koji su tu djecu primali u svoje domova, a neka od te djece, čiji su roditelji stradali, pa nitko po njih nakon rata nije došao, usvojena su u tim novim obiteljima i odrastali kao njihova djeca.

Drugi dio knjige bavi se s događajima nakon Drugog svjetskog rata, te opisuje kako je Diana Budisavljević bila izbrisana iz povijesti. Kad su partizani došli u Zagreb odmah su Diani Budisavljević zaplijenili njenu kartoteku, te joj onemogućili da nastavi raditi ono zbog čega je ta kartoteka napravljena, da spaja roditelje s djecom. Neki od njenih suradnika bili su na ispitivanjima, neki su završili u zatvoru. Samu Dianu Budisavljević nisu dirali, ali su zabranili da se njeno ime u opisima onoga što se događalo tijekom rata igdje spominje.

Njenu akciju spašavanja djece nove su vlasti pripisale zagrebačkim komunistima, koji s tim nisu imale veze. Autorica je detaljno istražila kako se to zataškavanje provodilo, otkrila identitet osobe koja je to naredila, ali je opisala i kako je dvadeset godina nakon rata ime Diane Budisavljević ipak u jednom novinskom feljtonu prvi puta spomenuto u vezi spašavanja srpske djece iz logora.

Trebalo je još dvadeset godina da puna istina izađe u javnost. Nataša Mataušić (rođena 1956.) je hrvatska povjesničarka, diplomirala je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1984. godine kustosica je Zbirke fotografija, filmova i negativa Muzeja revolucije naroda Hrvatske, odnosno od 1991. Hrvatskoga povijesnog muzeja. Od 1999. godine bila je predsjednica Upravnog vijeća Spomen- područja Jasenovac.