Hrvatski paviljon već je postavljen u Arsenalu, a otvara se 21. svibnja, najavljeno je u četvrtak na konferenciji za novinare Ministarstva kulture i medija, održanoj u četvrtak u vrtu Zbirke Richter.

U multidisciplinarnom timu Hrvatskog paviljona su arhitektica Ida Križaj Leko – autorica izložbenog postava, povjesničarka umjetnosti Morana Matković – producentica nastupa, arhitekt i fotograf Ivan Dorotić – kreativna direkcija nastupa, te Davor Mišković, Maša Poljanec, Leo Kirinčić, Jana Horvat i Renato Stanković. Njihov projekt odgovara na ovogodišnju temu Bijenala 'How Will We Live Together?', koju je postavio Hashim Sarkis, umjetnički direktor Bijenala, libanonski arhitekt i dekan na prestižnom američkom Massachusetts Institute of Technology.

Njome je želio da se progovori o prostoru u kontekstu širenja političkih podjela i rasta ekonomskih nejednakosti, na što je rješenje hrvatskog tima dalo konkretan arhitektonski odgovor, sa željom da jednostavnim arhitektonskim elementima u prostoru stvori trenutnu zajednicu. Povjerenik Idis Turato, kaže da je ova godina možda i najbolja za sudjelovanje na Bijenalu jer nitko ne zna kako ćemo živjeti zajedno. 'Kada je Sarkis postavio naslov nije ni sam shvaćao kakav naslov ima', dodao je.

Turato je podsjetio kako je cijeli projekt počeo prije pet godina kada je s Idom Križaj, počeo raditi na laboratoriju za promišljanje što je to grad, s obzirom da je Rijeka grad koji se još pronalazi, a i mnogi su gradovi u svijetu u nekoj vrsti krize. Osim DeltaLaba konceptualizaciji projekta za Bijenale prethodili su programi Slatko i Slano te Dopolavoro, projekta Rijeka 2020 - EPK, te izložba i prateća knjiga Fiume Fantastika: Fenomeni grada.

'Venecijanski bijenale je nastavak i na tu izložbu koju smo radili prošle godine u sklopu Europske prijestolnice kulture i gdje su članovi tima bili dijelom izložbe, a istraživanje o gradu bila nam je podloga da se prijavimo na Bijenale', napomenuo je.

Po njegovim riječima, Hrvatski paviljon tematizira izazove zajedništva, položaj pojedinca u društvu i mogućnosti arhitekture te svojim pristupom analizira krizu gradova nastalu razvojem novih tehnologija, digitalizacijom, promjenom uvjeta rada i stanovanja te različitim, a često nejasnim načelima i shvaćanjima uloge, načina korištenja, planiranja i gradnje javnog prostora.

'Venecijanski bijenale jedna je od platformi koja povećava vidljivost umjetnika, arhitekata, kustosa i sama prisutnost na njemu je doista velika prilika da se pokaže i kontekstualizira ono što se u pojedinim zemljama radi u području suvremene umjetnosti', rekla je ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Nevena Tudor Perković.

Dodala je da je veliki izazov da se predstavimo na što vidljiviji i što suvremeniji način, a ove je godine postaviti izložbu bilo produkcijski i organizacijski vrlo zahtjevno, s obzirom na to da je Bijenale prebačen na ovu godinu što se nije desilo zadnjih šezdeset godina. 'Bijenalni ritam time je malo prekinut, no mi smo iskoristili ovo vrijeme, da autorski tim do kraja ispolira i isproducira projekt', istaknula je.

Potreba za bliskošću i nemogućnost zajedništva

Paviljon je ostvaren kao prostorna kompozocija, asamblaž aktera koji sugerira kako se svakodnevnim bazičnim elementima može stvoriti specifičan ambijent, prostor trenutne zajednice, a njegov naziv istovremeno označuje potrebu za bliskošću i suživotom individualaca, ali i nemogućnost potpunog postizanja zajedništva. Definiraju ga tri univerzalna izvanvremenska elementa arhitekture - pod, stup i krov, koji su materijalizirani kao asamblaž gotovih elemenata korištenjem resursa masovne proizvodnje industrijskog naslijeđa grada Rijeke.

Tako bunker stogodišnje povijesti postaje stup i soba za pojedinca te konstrukcijski povezuje bazu, odnosno podni element i krov. Podni element izveden je od brodskog trupa, konstrukcije brodogradilišnih ostataka, a element krova je od oplate stakloplastičnog laminata.

Ida Križaj Leko rekla je kako je iza njih dugačak i zahtjevan put koji je trajao dvije godine, ali to produženje priprema napravilo je projekt još boljim, a ne samo izazovnijim, odlučili smo napraviti paviljon, arhitekturu, a najviše nas je zanimao odnos zajednice i pojedinca", ustvrdila je. Kaže kako su cijelo vrijeme tražili taj međuodnos i to preveli u njihovu arhitekturu i zato su tu jasni i ekspresivni arhitektonski elementi koji drže zajednicu na okupu, a među veće izazove izdvaja i što je Paviljon težak osam tona, a samo bunker 3,5 tona.

O digitalnom dijelu Paviljona, koji je cijeli pretvoren u 'green screen' govorio je Ivan Dorotić. "Sve ono što smo promišljali morali smo ostvariti i u digitalnom kontekstu jer je činjenica da će Bijenale ove godine imati manje posjeta i sama uprava Bijenala smišlja kao kroz digitalni segment pokazati što više sadržaja online", rekao je.

Posebnost izložbe je suradnja s lokalnim, riječkim majstorima, obrtnicima, stručnjacima i radnicima koji su dodatno naglasili lokalni kontekst samog paviljona. Sve detalje o hrvatskom nastupu može se pronaći na upravo lansiranoj web stranici projekta, https://togetherness-togetherless.com/.

Idis Turato (1965.) povjerenik, arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i gostujući profesor na fakultetima arhitekture u Beogradu, Ljubljani i Splitu. Dobitnik je svih važnijih hrvatskih i regionalnih arhitektonskih nagrada te inicijator i voditelj DeltaLaba - centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam novoosnovanog programa pri Sveučilištu u Rijeci. Ovo mu je treće sudjelovanje na Venecijanskom bijenalu arhitekture, no prvi put u ulozi povjerenika hrvatskog nastupa. Hrvatsku je predstavljao 2006. kao koatuor projekta In Between te 2010. s projektom Pavillion u koatorstvu s 15 hrvatskih arhikata.