Riječ je o fantastičnom romanu za djecu uzrasta od 5. do 8. razreda. Glavni likovi su dvoje usamljene djece, djevojčica Peperita i dječak Dilon, koji se upoznaju na otoku i sklapaju prijateljstvo.

Inspiracija za roman bili su Monty Python, Alan Ford i razne druge fantastične priče, a sama ideja, kako je otkrila Margareta Vidmar, rodila se na plaži jednog kišnog ljeta, pod suncobranom kao kišobranom.

'Kako te često biva, inspiracija nam je bila stvarnost, a mašta nam je pomogla stvoriti fantastični svijet i pritom smo se sjajno zabavljali pa se nadamo da će i čitatelji. Važan nam je bio umjetnički aspekt, jer oboje smo umjetnici, što se očituje i u romanu - Piperita otkriva svoju strast prema crtanju, a Dilon voli svirati gitaru', rekla je Vidmar te dodala kako su oboje autora uživali pretočiti različite vrste umjetnosti u književno djelo.

U ovom šarmantnom, duhovitom, uzbudljivom i maštovitom romanu isprepliću se znanost i fantastika. Oba elementa imaju svoju funkciju i značenje.

Radnja romana započinje u Zvjezdogradu, tajnom gradu u kojem znanstvenici proučavaju svemir, a koji je zaista postojao.

'Pronašli smo to u jednom broju časopisa Colours. Nalazio se u Sovjetskom Savezu, u njega doista nije mogao svatko ući, a zaista je propao i znanstvenici su se razišli. Ideje o otoku također smo pronašli u stvarnosti ljetujući na našim otocima, Kubi i u Tunisu i obilazeći špilje i plaže. To su bile baze iz kojih smo satkali priču, željeli smo da bude dinamična, da djeci bude zanimljiva, da likovi budu različiti, malo pomaknuti ali vrlo zabavni i da im pokaže kako se znanost i umjetnost uspješno nadopunjuju te da ljubav pobjeđuje', rekao je Matić.

O romanu koji otkriva čar umjetnosti i inspiracije te istovremeno pokazuje kako se svatko može istaknuti u onome što voli i što zna, uz autore je govorila Ivana Žderić, urednica u Profilu.

O autorima:

Margareta Vidmar završila je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, specijalistički studij psihotraumatologije na Medicinskom fakultetu i dvogodišnju edukaciju za praktičara ekspresivnih terapija. Od 2000. radi kao likovna terapeutkinja u Centru za rehabilitaciju djece i mladeži 'Mali dom - Zagreb'. Autorica je zapaženih inkluzivnih umjetničkih projekata koji tematiziraju problematiku marginaliziranih skupina s ciljem njihove aktivne participacije u društvu i senzibilizacije građana promicanjem socijalnog modela. Godine 2003. u Saint-Yriex le Perche (Francuska) na izložbi 'Le Facteur et la Lettre' dobila je prvu nagradu za rad 'Zauvijek', a 2004. godine rad 'Don`t let me go' otkupio je Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Dio je tima Močvarnog laboratorija Udruge za razvoj kulture (URK) i bavi se avangardnim kazalištem.

Darko Matić sudjelovao je u kulturnoj sceni gradske demoscene početkom devedesetih godina kao član rock-grupe Tamnichars s kojom je nastupao po svim gradskim klubovima i čije su se pjesme vrtjele po raznim top-listama demo-bendova tadašnjih radijskih postaja. Pisao je glazbu za predstave na Učilištu ZKM-a te na SKAZ-u dobio nagradu za glazbu predstave Lane Šarić 'Kad bogovi pobijesne'. Član je autorskog rock-sastava Nikad isto s kojim sprema materijal za album i koncerte.