Britanski zoolog, etolog, teoretičar evolucije i popularno-znanstveni pisac Richard Dawkins, koji je prvi put u središte pažnje došao knjigom 'Sebični gen' 1976, u svojim djelima ukazuje na iracionalnost vjerovanja u Boga te osuđuje krivu logiku religije i patnje koje ona izaziva. Osim religije, koja po njemu nanosi golemu štetu društvu, Dawkins je nedavno optužen za osuđivanje bajki o vilama za koje je navodno tvrdio da su također štetne za djecu.

Kontroverzni biolog demantirao je takve tvrdnje i kazao da su ga nepravedno proglasili 'ubojicom dječjeg veselja'. Mediji su prenijeli njegovo mišljenje da bajke potiču izostanak kritičkog mišljenja.

'Je li dobra stvar vjerovati u dječje fantazije, magične kakve već jesu, ili trebamo njegovati duh skepticizma? Pogubno je ukalkulirati u dječja razmišljanja stav koji uključuje paranormalno – ionako se susrećemo s tim i previše svaki dan', citirali su ga u Telegraphu, naglašavajući kako je upozorio i na štetnost mita o Djedu Mrazu.

Njegove opaske su odmah oštro kritizirane. Bivši engleski ministar Tom Watson nazvao ga je na Twitteru 'bezdušnim dosadnjakovićem', a slavna dječja autorica, spisateljica Lauren Child smatra da Dawkins zna da bajke služe prenošenju snažnih poruka o funkcioniranju svijeta, iako se 'pravi da ne zna'.

Dawkins je u Guardianu sve demantirao.

'Nisam i nikad neću osuđivati bajke. Cijeli moj život posvećen je stimuliranju imaginacije, a u dječjoj dobi bajke upravo to i čine. Zbilja mislim da one mogu biti čudesne. Dio su djetinjstva i šire dječju maštu.

Ne bih imao ništa protiv nazivanja velikim i strašnim vukom, ali definitivno nisam dosadnjaković zato što obožavam maštu', kazao je pisac objašnjavajući kako je samo izrazio zabrinutost zbog ohrabrivanja djece da vjeruju u nadnaravno.

'Pitanje je čine li bajke upravo takvu štetu, a sad mislim da vjerojatno ne čine. Zapravo mislim da čak postoje i pozitivni aspekti bajki u razvijanju dječjeg kritičkog razmišljanja. Pretvaraju li se žabe u princeze? Ne. Ali uobičajena kratka priča može biti i istinita, pa dijete čitanjem bajki i priča može naučiti kako procijeniti vjerojatnost da se nešto uistinu i dogodi.

Tako da bajke mogu 'opremiti' i opametiti djecu da odbace vjeru u nadnaravno kad za to dođe vrijeme. Djed Mraz isto može biti poučna lekcija: djeca uče da nisu istinite sve priče koje slušaju i koje su im prezentirane. Nažalost, u većini slučajeva, nakon što djeca spoznaju da ne postoji Djed Mraz, počnu vjerovati u Boga', požalio se Dawkins.