Iako nije prevođena na druge jezike, Vuk je privukla pozornost čitateljske publike koja čita na slovenskom svojim izravnim autofikcijskim stilom, uz očito nadahnuće djelom Charlesa Bukowskog.

Spisateljsku karijeru započela je sasvim slučajno i organski, pobijedivši na natječaju za prozu na kojem je osvojila 800 eura. Taj trenutak, kao i brojne druge epizode iz turbulentnog života natopljenog alkoholom i opijatima, opisala je u underground bestseleru 'Creepyatria', na koji je nadovezala zbirku kolumni 'Kolumnatrija', objavljenih na stranici Fokus pokus, čiji je urednik Marko Crnkovič i objavio vijest o njezinoj smrti.

'Bio sam siguran da će nas sve nadživjeti. Danas je trebala izaći njezina kolumna, no jučer mi se ispričala da nije mogla izdržati jer je ležala nekoliko dana. Oproštaj s Noni neočekivano joj je bio posljednji i nesvjesno sam ga zlokobno opremio simboličnom fotografijom natpisa s nadgrobnog spomenika', napisao je Crnkovič na mreži X. Slovenski mediji javljaju da je uzrok smrti bio srčani udar.

Prošle godine, ispostavit će se pred sam kraj kratke i plodne karijere, Vuk je ušla i u mainstream, plasiravši se u finale nagrade Kresnik, koju dodjeljuju dnevne novine Delo, s romanom 'Zašto moj vrag ima krila'. Vuk je o ovom romanu rekla da joj je ta knjiga bila potrebna u životu. 'Vama možda ne znači mnogo, ali meni znači. Iako smo svi morali nositi maske dok pišemo, svima sam ih skinula. Najviše za sebe. U ovoj knjizi ćete, nadam se, pronaći djelić sebe. I da, stare mame će se zgroziti, ali vrag u meni jedva čeka da konačno raširi krila', napisala je na stranicama svog izdavača Beletrina.

Iako je mnogi uspoređuju s Bukowskim, Vuk tvrdi da nikad nije čitala njegova djela, prenosi portal slovenske javne televizije RTVSlo. No u svojim djelima se, baš poput Bukowskog, služila sočnim, tvrdim, živim razgovornim jezikom s obiljem psovki, uz ciničan i često crni humor.

'Roman Tereze Vuk jedan je od onih pikarskih romana u kojima si protagonisti teško mogu priuštiti iskrenost, njihov život na margini je borba za preživljavanje i stoga je u najmanju ruku opravdan po svom dubokom uvjerenju što otuđiti', napisao je Matej Bogataj u kritici u časopisu Mladina.