Renia Spiegel rođena je u istočnoj Poljskoj 1924. godine. U siječnju 1939. godine započela je s pisanjem dnevnika, a ubijena je u ljeto 1942. godine, kada je imala samo 18 godina. Njezin dnevnik je čuvao i obitelji predao Renijin dečko Zygmunt Schwartzer koji je uspio preživjeti zatočeništvo u Auschwitzu.

'Otkriven nakon sedamdeset godina, 'Dnevnik Renije Spiegel' već se opisuje kao klasik književnosti o holokaustu. Pisan jasnoćom i stilom koji podsjeća na 'Dnevnik Anne Frank', ovaj je dnevnik izvanredan svjedok ratnim strahotama, ali i životu koji postoji onkraj ratnih mračnih zbivanja', stoji u najavi.

Renia je djevojka koja sanja postati pjesnikinjom. Ali, Renia je Židovka, živi u Poljskoj, a godina je 1939. Kada Rusija i Njemačka napadnu njezinu zemlju, Renijin svijet se raspada. Odvojena je od majke, a njezin život poprima novi oblik – bježi iz rodnoga grada Przemyśla, svjedoči nestancima drugih židovskih obitelji i, u konačnici, nastanku židovskoga geta.

Ipak, uz sve ratne strahote, Renia pronalazi i ljepotu koja se krije u poeziji i prvoj ljubavi. Ona i mladić u kojeg se zaljubila, Zygmunt, prvi put poljubili su se nekoliko sati prije nego što su Nijemci okupirali njezin grad. Kada je u gradu otvoren geto 1942. godine, Zygmunt ju je zajedno s roditeljima pokušao sakriti na ujakovom tavanu kako bi izbjegli deportaciju u koncentracijski logor.

Njezino je skrovište nacistima odao doušnik. Ubijena je 30. srpnja 1942. godine, kao i Zygmuntovi roditelji. A upravo je on taj koji u njezin dnevnik unosi posljednji, potresni zapis: 'Tri hica! Tri izgubljena života! Dogodilo se sinoć u 22:30. Sudbina je odlučila oduzeti mi najdraže. Moj je život gotov. Čujem samo hice, hice… hice. Moja najdraža Renusia, posljednje poglavlje tvojega dnevnika sada je završilo'.

Njezinoj majci i sestri koje su se od užasa holokausta spasile bijegom u SAD, čitanje dnevnika bilo je previše bolno. Ipak, kći Renijine sestre, Alexandra Renata Blasiak, odlučila je da ga treba prevesti na engleski jezik kako bi svijet saznao njezinu priču.

Dnevnik, rukom ispisan na gotovo sedamsto stranica, prepun je zapisa o Renijinu svakodnevnom životu, doživljaju rata i ratne okoline te njezine prve ljubavi. Pjesme čiji stihovi preplavljuju dnevnik svjedok su Renijina književnog dara i vrijedna su povijesna i umjetnička ostavština.

'U vrijeme kada je temeljni sporazum o istini postao poligon za politička previranja, a povijest novo oružje, izdanje knjige 'Dnevnik Renije Spiegel' donosi podsjetnik na moć svjedoka prošlih događaja', kritika je objavljena u New York Timesu.

Prijevod na hrvatski potpisuje Antonia Bojčić.