Dobro su nam poznate nagle želje za čokoladom zbog kojih smo u stanju preokrenuti stan naopačke kako bi pronašli barem jednu kockicu čokolade ili bilo što što imalo podsjeća na tu ukusnu poslasticu.

Istraživanja su pokazala da dok jedemo čokoladu osjećamo jednako zadovoljstvo i žudnju kao što osjećaju ovisnici o drogi. Želite li se odviknuti ove najslasnije namirnice na svijetu, novo istraživanje bi vam moglo pomoći u tome.

Prema riječima australskih istraživača sa Sveučilišta Flinders, zavaravanje uma bi moglo biti rješenje vaših problema. Istraživanje se baziralo na ispitivanju žudnji, te je u dva koraka nastojalo objasniti zbog čega žudimo za hranom.

Prvo dolazi početna faza u kojoj nam hrana okupira pozornost. Često su krivac fotografije hrane na koje slučajno naiđemo na internetu ili dok gledamo televiziju. Nakon toga slijedi faza razrađene mentalne slike u kojoj se fokusiramo na konkretnu hranu i postajemo opsjednuti razmišljanjem o njoj. U tom trenutku naša žudnja za čokoladom postaje uporna sve dok ne umirimo um tako što ćemo posustati i pojesti čokladu.

Znanstvenici su nastojali saznati može li zavaravanje uma pomoći u nadilaženju obje faze žudnje za hranom. U istraživanju su sudjelovale dvije grupe žena od kojih je jedna grupa bila veliki fan čokolade, dok su žene iz druge grupe tvrdile kako nisu pretjerano lude za čokoladom.

Ispitanice su slučajnim odabirom podijeljene, te se od njih tražilo da isprobaju jednu od dvije tehnike zavaravanja uma:

Kognitivna difuzija – Ova tehnika je trebala pomoći u prvoj fazi žudnje, odnosno u trenutku kada vam čokolade prvi put padne na pamet. Trik je da iste sekunde odvratite misli od čokolade, te na nju gledate kao na nešto što vam uistinu nije potrebno.

Vodstvo slike – Ova je tehnika usmjerena na drugu fazu žudnje. Jednom kada počnete zamišljati osjećaj, miris i okus čokolade, morate ga zamijeniti drugom slikom poput umirujuće šume ili osamljene plaže.

Svi istinski ljubitelji čokolade pomislit će kako je ovo lakše reći nego učiniti. Znanstvenici su pratili razmišljanja ispitanica o čokoladi, koliko su nametljive bile njihove misli, koliko su njihove zamišljene slike bile žive, kao i intenzitet žudnje te koliko su čokolade na kraju pojele.

Otkrili su kako je metoda kognitivne difuzije umanjila nametljivost misli o čokoladi, živost slike i intenzitet žudnje kod obje grupe ispitanica.

Zanimljivo je da je metoda u kojoj su se ispitanice oslanjale na vodstvo slike, upalila samo kod grupe žena koje su velike ljubiteljice čokolade. Pomoću ove metode ispitanice su uspjele reducirati svoju žudnju, misli i slike koje su imale o čokoladi.

Znanstvenici smatraju kako će nova otkrića pomoći osobama koje imaju problema s naglom željom za hranom, pogotovo u situacijama kada ta osoba zapravo uopće nije gladna.

'Naučite izbjeći žudnju za hranom na način da date sami sebi konstruktivnu distrakciju, primjerice zamislite se kako šetate kroz šumu. To vam može pomoći umanjiti nametljivost misli o hrani i ublažiti živost slike o hrani', rekla je za Independent jedna od voditeljica istraživanja Sophie Schumacher.