Ana Begić je dobro to isfurala, uzorak prince de galles sa širokim nogavicama i dvostrukim kopčanjem, što ima smisla, pa joj čak zbog toga mogu oprostiti potfrknute rukave, makar to na ovako klasičnim odijelima ne prolazi i ne smije se raditi.

Tko god je Ani Rucner napravio odijelo od satena, stvarno se usrećio. Materijal izgleda kao da je kupljen u nekom bezveze dućanu oko Kvatrića. To jednostavno ne može ispasti dobro i da hoćeš, a ako još niti forma nije zadovoljena, onda to izgleda ovako zgužvano.

Andrea Andrassy u trendi boji, ali s lošim izborom cipela i definitivno promašenom dužinom nogavica. Torbica oko struka da, ali kada je odijelo zakopčano - ovako izgleda kao da cijepa karte u kinu.

Piše mi da se ona zove Hana, ali nisam mogao ne staviti je na ovaj popis jer je žena došla u grudnjaku, a to izgleda jeftino, ali stvarno jeftino. Možda ona to naziva topom, majicom, potkošuljom, ali to je čipkasti grudnjak, a tek kad vidim cipele… No ona je sretna jer se, eto, našla u medijima. Misija ispunjena.

Sandra Bagarić se uspjela provući jer toliko šljašti da ne mogu ni razaznati greške, a siguran sam da ih ima, jer sam ih vidio na ostalima.

Za mene je ovo najbolji uradak koji sam vidio - sako je dobar, dvostruko kopčanje, sve stoji kako treba, forma zadovoljena, materijal koji funkcionira, ramena su ok, pa i hlače dobro stoje na Sementi Rajhard.

Tara Rosandić je u izvrsnoj boji, ali tu moram stati s komplimentima. Hlače zatežu, i to u bokovima, makar ima ruku u džepu - to ne stoji dobro, a već su se i koljena napravila na njima. Sako puca u grudima, za dvostruko kopčanje kratak je kroj, a treba podignuti cijelu fazonu, pa se onda to ne bi događalo.

Napraviti odijelo nije lako, muško je puno teže od ženskog, ali ni žensko odijelo nije baš mačji kašalj. To nije neka haljina koju samo spojiš - odijelo zahtijeva puno truda, dobru konstrukciju, izvrsne materijale i dobru šnajdericu s izvrsnim strojevima. Zato su odijela uvijek najbolja kada dođu iz tvornice, baš zbog svega nabrojenog.