To može biti bolno kada ste mladi, ali još je bolnije kada vas ocjenjuju po izgledu u starosti, tvrdi Leslie Bennetts, potkrepljujući to vlastitim iskustvom. Nekada plavokosa ljepotica bujnih grudi i vitkoga stasa, danas je nanizala godine i kilograme, ali je žena od karijere, ugledna novinarka Newsweeka, nekadašnja reporterka Vanity Faira i The New York Timesa te autorica bestselera 'Ženska pogreška: dajemo li se previše?'.

'Bila sam vruća, ali više nisam'

'Bila sam i s jedne i s druge strane barikade, i onda kada su me smatrali komadom, i danas kada to više nisam, ali ni onda ni danas nije lagano prihvatiti da vas doživljavaju prema izgledu', kaže Leslie Bennetts.

To ljeto kada je navršila trinaest godina, za nju je započelo – sudarom. Šećući tako pustom prigradskom ulicom, sustigao ju je vozač kamiona i ugledavši dugu kosu, čvrstu pozadinu i isprćene grudi, usporio vožnju i počeo dovikivati: 'Hej, plavušo! Znaš li što bih ti radio?' Leslie je ubrzala korak, ali on ju je uporno slijedio i nastavio prostačkim nabrajanjem njezinih fizičkih atributa i što bi sve radio s njima. Buljeći u Barbiku od krvi i mesa, čovjek je zaboravio volan i tresnuo kamionom o telefonski stup. Užasnuta vulkanskom erupcijom psovki i vozačevim bijesom, Leslie je pobjegla glavom bez obzira.

Bio je to početak, sjeća se Bennettsova u eseju 'Bila sam vruća, ali više nisam'. Sljedećih četvrt stoljeća svaki je izlazak u javnost bio novi izazov. Svuda su je pratili muški pogledi, a s njima i komentari, oslovljavali su je stranci i pozivali na spoj, upucavali su joj se nepoznati muškarci, pozivajući je na izlet na Karibe i u Pariz. Kolege na poslu slali su joj pjesme, kratke priče, čak dramulet o njoj i njezinu psiću, karakterizirajući je isključivo prema izgledu.

Brzo nakon početka novinarske karijere proglašavali su je 'najljepšim perom novina' i opisivali kao 'plavu bombu na najvrućim zadacima', zaboravljajući na nagrade ili činjenicu da je onaj koji ju je tako opisao dobio od nje košaricu.

U kasnim tridesetima, Leslie se udala za Jeremyja Gerarda, poznatog kazališnog kritičara i urednika kulture na Bloomberg Newsu. U kratko vrijeme imala je četiri trudnoće, od čega dva spontana pobačaja, nekoliko operacija, nabacila je tridesetak kilograma i napredovala u karijeri. Pisala je o različitim područjima, od intervjua s Hillary Clinton i Jenifer Anniston, do industrijskog zagađenja i antiterorističke politike SAD-a.

Žene su ženama najgori neprijatelji?

I onda je sve završilo. Na ulici se za njom više nisu okretali, u muzeju joj nisu prilazili, tražeći izgovor za razgovor. 'Biti nevidljiva, bilo je istinsko olakšanje, ali tek potom je došao gori dio', piše Bennettsova. U 57. godini, naime, objavila je knjigu 'Ženska pogreška', kontroverzni bestseler o ekonomskom položaju žena, nakon čega su potpuni stranci opet počeli pisati o njezinu izgledu. Iako je bila više od dva desetljeća sretno udana i majka dvoje tinejdžera, kritičari su njezine teze u knjizi pripisivali 'činjenici' što je debela, ružna, stara, bez djece i usamljena. Što su njezina stajališta o seksizmu ili diskriminaciji bivala oštrija, to je primjećivala oštrije napade na izgled i s muške i sa ženske strane. Tvrdili su da je takva zato što ne može naći muškarca jer je ružna.

Zaključak? Kada si mlada i lijepa, nitko ne obraća pažnju na to što imaš reći i što radiš, a kada ostariš, tvrde da je ono što činiš ili govoriš zato što si ružna Berta. Pri tome su žene jedna drugoj, a i prema sebi samima najgori neprijatelji, prihvaćajući uvjerenje da je izgled moć, oružje i sredstvo manipulacije, kaže Bennettsova. Kada se još pribroji utjecaj histeričnih medija, ljepota postaje presudna društvena vrijednost, a sociolozi to samo potvrđuju bjesomučnim istraživanjima dokazujući prednosti ljepote, od lakšeg dobivanja posla i bolje zarade, do pripisivanja boljih karakternih osobina.

Zato ne iznenađuje činjenica da bi 41 posto Amerikanki od 18 do 25 godina starosti radije povećalo grudi nego inteligenciju i da bi ih više od četvrtine rado mijenjalo IQ za veće dojke. Samo u SAD-u godišnje se obavi devet milijuna estetskih zahvata i na to se potroši 10 milijardi dolara. Najčešće je riječ povećanju grudi, liposukciji, zatezanju trbuha, podizanju grudi i zatezanju lica, a od neoperativnih zahvata najpopularniji je svemoćni botoks.

Ali čak ni estetska kirurgija ne može zaustaviti ekonomsko starenje, upozorava Bennettsova. Čak i u bogatoj Americi većina žena starijih od 65 godina nema dovoljno primanja za spokojnu starost, jer kada dođe mirovina, nikoga nije briga što ste jednom davno bili ljepotica. I tu se vraćamo na priču o velikim grudima i inteligenciji. Inteligentna žena će – kaže autorica eseja 'Bila sam vruća, ali više nisam' – onih 5000 dolara koliko u SAD-u iznosi prosječna cijena uvećanja grudi radije staviti u banku i zaboraviti. Ako to učini u tridesetoj godini, u sedamdesetoj će prema bankarskim uvjetima u SAD-u imati 74.582 dolara. Uloži li u neki posao uz prosječan godišnji ulagački prinos od sedam posto, svota bi se mogla popeti do vrtoglavog milijuna, izračunala je stručnjakinja za financije Minisha Thakor u svojoj knjizi 'Na vlastitim nogama: suvremeni vodič kroz osobne financije djevojaka.'

Dakako, hrvatske banke nisu američke, ali ostaje ona naša vječna istina 'pitat će te ružna starost gdje je bila lijepa mladost'. I možda o tome nije loše razmisliti dok kupujete (bes)potrebne krpice i pušite kutiju i pol dnevno. Štedite dok ste lijepi, poručuje Bennettsova, jer u sedamdesetoj s grudnjakom košarica veličine D nećete ugrijati stan niti kupiti ručak.