Vidjeti ono što se krije ispod površine, što nije dostupno svakom turistu. I uspjela sam. Kambodža je predivna zemlja sa stanovništvom toliko pozitivnim i zadovoljnim, da nema riječi koje bi to dovoljno dobro opisale... Jer ovaj narod krase velika, hrabra i ponosna srca koja su sposobna voljeti i praštati. Uvijek nasmijana lica, topla dobrodošlica, veselje, ljubaznost i dobrota, odlike su Kmera. Nema tragova tuge i patnje koja je krvavo obilježila njihovu borbu za slobodom. Tragove rata nismo vidjeli nigdje osim na Poljima smrti, na poljima gdje su ubijeni deseci tisuća Kmera. No oni su ponizno oprostili genocid te su hrabro krenuli u neizvjesnu budućnost, očekujući samo najbolje. Pola Pota i njegov građanski rat nitko ne spominje, nitko ne živi u prošlosti. Spomenici stravičnog zločina nijemo stoje kao turistička atrakcija...

Mi smo u Kambodži boravili svega 14 dana. U tom kratkom razdoblju nastojali smo iskusiti što više. Prvih pet dana bili smo u glavnom gradu Phnom Penhu i okolici, a nakon toga smo, naravno, otišli u Siem Reap, grad koji se smjestio svega šest kilometara od veličanstvenog Angkora.

Izlet na 'killing fieldse', koji se nalaze u okolici Phnom Penha, senzibilizirao nas je po pitanju Crvenih Kmera i genocida. U svega nekoliko godina, ubijeno je između dva i tri milijuna ljudi, ukupno jedna petina kambodžanskog stanovništva nestala je s lica zemlje. Pol Pot je želio stvoriti agrarno društvo po uzoru na Kinu iz 11. stoljeća. Stoga su mu prijetnju predstavljali intelektualci koje je odlučio eliminirati brzim potezom. Ljudi su ubijeni samo zato što čitaju novine ili nose naočale. Liječnici, odvjetnici, novinari... nitko nije preživio njegovu diktaturu. Preživjeli su samo seljaci koji su evakuirani iz gradova kako bi radili na poljima. Deseci tisuća ljudi umrli su i nakon genocida, i to od posljedica gladi, bolesti ili iscrpljenosti radom. Stoga ne čudi podatak da je preko 70 posto današnjeg stanovništva mlađe od 30 godina.

Ožalošćeni slikama mučenih i ubijenih ljudi, odlučili smo slijediti Kmere u njihovu načinu življenja. Nismo više trošili vrijeme na obilaženje muzeja i spomenika genocida, već smo se potrudili upoznati današnji narod kako bismo naša srca ispunili lijepim uspomenama na predivnu Kambodžu. Počastili smo se prekrasnim izletima u prirodu: na rižina polja, u egzotične šume, u sela, među hramove... Svi su bili popraćeni druženjima s lokalnim stanovništvom. Upravo se tako rodila lijepa i pozitivna slika o ovom narodu. A kako se ona tek upotpunila kada smo ugledali veličanstvene hramove iz angkorskog razdoblja!

Angkor čini ogromno područje smješteno u prašumi, koje je od devetog do petnaestog stoljeća bilo središte Khmerskoga carstva. Sama riječ Angkor znači grad. Sačinjava ga kompleks hramova i ruševina (ukupno više od 1.000 objekata na 3.000 km²), od kojih je najveći i najvažniji Angkor Wat što na kmerskom znači grad-hram (to je ujedno i najveći vjerski objekt na svijetu). Upravo je on nacionalni simbol koji predstavlja kmersku kulturu. Angkor je svojevremeno bio najveći predindustrijski grad na svijetu. U njemu je živjelo oko milijun ljudi kada je u Londonu živjelo oko 30.000. Bila je to najveća civilizacija jugoistočne Azije, a njihova veličina ostala je poput rudimenta u srcima svih Kmera, dajući im snage da prebrode sve nedaće prošlosti. U svakom Kmeru bije hrabro i ponosno angkorsko srce. Čak se i mališanima u očima vidi ponos što pripadaju potomcima veličanstvenog Angkora...

Sam Angkor Wat najbolje je očuvani hram angkorskog kompleksa. Uvršten je u UNESCO-ov popis svjetske baštine i remek-djelo je kmerske arhitekture. Građen je od neobrađenih blokova pješčenjaka, koje su potom klesali kipari. Čitava je savršenost hrama u tome što je arhitektonski zamišljen kao hram planina: čitava građevina predstavlja Mehru - svetu planinu na kojoj žive bogovi. Pet tornjeva predstavlja pet najviših vrhova planine, dok zidovi i okolni rov simboliziraju ocean.

Zaključili smo da je kambodžanska povijest podjednako inspirativna i depresivna. No kod nas su prevladali pozitivni utisci. Kambodža je zemlja s budućnošću koja čeka da bude isklesana, i to od potomaka velikih Kmera koji su isklesali veličanstvena zdanja Angkora. Zemlja je to nezamislive ljepote i potencijala, s najboljim predispozicijama da kroz nekoliko godina postigne veliki oporavak.