Internetsko izdanje Newsweeka nedavno je objavilo popis 125 uspješnih žena koje su zadnjih godinu dana mijenjale svijet i drugima bile nadahnuće. U toj ekskluzivnoj grupi našle su se žene sa svih kontinenata - direktorice, bankarice, astronautkinje, odvjetnice, filantropice, glumice poput američke ekonomistice Sheryl Sandberg, ruske bankarice Elvire Nabiulline, gambijske pravnice Fatou Bensoude, kineske milijarderke Zhang Xin i južnoafričke glumice Charlize Theron.

Ženama nedostaje samopouzdanje

Sheryl Sandberg je šefica Facebooka, Elvira Nabiullina predsjednica Ruske središnje banke, Fatou Bensouda predsjednica Međunarodnog kaznenog suda, Zhang Xin je od obične radnice postala kraljica nekretnina teška milijarde, a Charlize Theron se uz glumu gorljivo bori protiv pošasti side u svojoj domovini. Svaka od njih trebala bi 'imati sve' i uspjeti u svemu. I kao žena, i kao poslovni čovjek, kako je to optimistično najavila fejsbukovka Sheryl Sandberg u svojoj knjizi 'Lean In: Women, Work and the Will to Lead' (Priključi se: žena, posao i želja za vodstvom).

Sandbergova je uspjela. Zbog postignuća u Facebooku i prijašnje zavidne karijere, magazinTime uvrstio ju je prošle godine među stotinu najutjecajnijih ljudi na svijetu, ne izgleda loše, uredno je udana i majka dvoje mališana, pa tom knjigom vlastitim primjerom želi dokazati da žena može besprijekorno pomiriti karijeru, obitelj i izgled, poslovno i privatno, biti savršena majka, sjajna supruga i fantastična u poslu, samo da je malo više samouvjerena. Ženama nedostaje samopouzdanje, na njima je da pokrenu korjenite društvene promjene, poručuje Fejsbukovo 'novo lice feminizma'. Ali umjesto aklamacija, njezina je knjiga potakla maratonske rasprave o današnjem statusu žene i o razlozima zbog kojih ne bi trebale osjećati krivnju ako nisu savršene u svemu. Nazivaju je feministkinjom u Pradi, tvrdeći da je suviše bogata i moćna da bi mogla zaposlenim ženama govoriti o njihovim problemima, dok Maureen Dowd iz New York Timesa ironično poručuje da društvene promjene ne dolaze s vrha, nego iz baze.

Diplomiraj, zaposli se, doktoriraj, udaj se, izrodi djecu, budi šefica, zarađuj vrhunsku plaću, dokrajči siromaštvo, bori se za održivi ekonomski rast, budi glamurozna, imaj savršeno uređen dom, budi božica seksa, nemoj stariti, budi savršena... 'Baci tu listu!'- poručuje Debora Spar, predsjednica Barnard Collegea, privatnog fakulteta humanističkih znanosti za žene u New Yorku. Je li Steve Jobs bio savršen otac i muž? Nije. Je li Adele savršena pjevačica? Jest, ali ima višak oblina. I tu je razlika.

Može li žena biti toliko uspješna u poslu bez žrtvovanja nečega drugog

I dok šefica Yahooa Marissa Mayer uvjerava da su njezini prioriteti 'Bog, obitelj i Yahoo' (tim redoslijedom), većina žena, među kojima i Debora Spar, smatra je neiskrenom, ne vjerujući da Mayerova može biti toliko uspješna u poslu bez žrtvovanja nečega drugog. Nasljednice feminizma danas tako mogu voditi kompanije kao što je Yahoo ili biti na čelu MMF-a, mogu studirati što žele i ići u vojsku, a zahvaljujući piluli mogu odlučivati kada će imati djecu. Mogu se udati za koga žele, bez obzira na rasu, boju kože i u nekim zemljama čak rod, mogu rađati bez muževa i seksati se bez obveza. Ali... Među običnim 'šljakerima' žena je 59 posto, tako je to barem u SAD-u, a na pranje čarapa i kuhanje ručka odlazi im 28 sati tjedno. Najnovije istraživanje britanskog Instituta za istraživanje javne politike (IPPR) pokazuje da žene s diplomom rođene 1958. zarađuju gotovo tri puta više (198 posto) od niže kvalificiranih radnica, za razliku od muškaraca, gdje je taj odnos sveden na polovinu (45 posto), dokazujući da je – brinući se o ženama na vrhu – današnji feminizam zaboravio na bazu.

'Biti žena od utjecaja i značaja ne znači da moraš imati sve i da moraš nastojati biti sve' poručuje Sparova, pa kaže: 'Nađete li 'savršenu ženu', upitajte je ima li savršen brak s muškarcem iz snova. Ima li savršenu djecu, rođenu u planiranim intervalima? Zarađuje li ozbiljan novac i dobro ga investira? Ima li besprijekornu figuru i je li bez bora? Ima li savršeno uređenu kuću i kuha li sama djeci ručak? Teško, teško. 'Američka ekonomija postaje vrsta putujućeg sestrinstva', kaže autorica knjige 'Kraj muškarca' Hanna Rosin, 'u kojem žene s profesijom napuštaju dom, prepuštajući ga drugim ženama, dadiljama, kuharicama, spremačicama, da se za njega brinu'.

Novo lice feminizma

Mnogi Sandbergovoj zamjeraju što se bavi samo ženama Zapada, dok su za veliki dio ostalog svijeta ta pitanja neka druga galaksija. Ipak, među 125 najznačajnijih žena prošle godine u svijetu, Newsweek se očito trudio uvrstiti izuzetno veliki broj njih iz azijskih, srednjoistočnih, južnoameričkih i afričkih zemalja, iz sredina u kojima su među običnim pukom feminizam i ravnopravnost nepoznat pojam. Utoliko je takvim časnim izabranicama bilo teže postići ciljeve, ali za razliku od zapadnjačkih, koje uglavnom dolaze iz svijeta velikog biznisa i medija gdje se obrće veliki novac, ove se uglavnom bore za ljudska prava, oštrije zakone protiv silovatelja, kažnjavanje ratnih zločina i pokreću projekte kojima ublažavaju glad.

Nekada se od žene očekivalo tek da bude vjerna supruga i rađa djecu, a danas se od nje traži da je u poslu ravna muškarcu plus ostalo. Feminizam sedamdesetih slao je poruke da mogu biti što žele, ali cure su istodobno još slušale staru pjesmu da moraju biti lijepe, popularne i ne trebaju dečkima dati do znanja da su pametnije od njih, ako to i jesu. 'Pohlepno smo zgrabile vlast', kaže Debora Spar, 'ali smo jednom nogom ostale na starom, zaboravivši na feministički poziv za kolektivnu akciju i temeljit društveni zaokret, fokusirajući se na karijere, djecu i vlastite zapetljane puteve prema vrhu'. Sparova zamjera ženama nedostatak solidarnosti, trošenje vremena na napadanje jedna druge i uvjerenje da su žene ženama najgore šefice (o tome je jednom prigodom govorila i naša bivša premijerka), a taj model napad-kritika tumači činjenicom da je u vladajućim strukturama premalo žena, zbog čega su one uspješne izložene na vjetrometini.

'Feminizam nas nije trebao sviknuti na to da se osjećamo ni krivima, ni ponosnima u stalnom nadmetanju oko toga koja bolje ili lošije odgaja djecu ili manje spava zbog obveza, nego nas osloboditi, dajući nam izbor, ali izbor bez stalnog osjećaja da smo nešto propustile ili uskratile', kaže Debora Spar, dok jedna anonimna čitateljica komentira: 'Feminizam nije ni propao ni promašio. Pokušavamo samo ući u nove cipele.'