Godinama su proizvođači čelika spavali na lovorikama, no s porastom cijena nafte i težnjama za ekološki prihvatljivijim automobilima s nižom potrošnjom i emisijom CO2, dobar stari čelik, možemo to tako reći, pregazilo je vrijeme
Najveći problem čelika jest masa. Da bi smanjili potrošnju i zadržali pasivnu sigurnost vozila na visokoj razini, proizvođači su se počeli okretati aluminiju, magneziju i kompozitnim materijalima. Premda se čelik još uvijek opsežno koristi na svim industrijskim razinama, zaokret u automobilskoj tehnologiji natjerao je proizvođače na buđenje iz zimskog sna.
Najveći proizvođač čelika na svijetu - ArcelorMital - objavio je revolucionaran proboj u tehnologiji čelika. Metal kakav svijet još nije vidio zove se nanočelik, a razvijen je pomoću nanotehnologije. Industrijski gigant još uvijek nije spreman otkriti sve karte, no tvrdi da će tehnologija proizvodnje biti dostupna već za dvije do tri godine te da će proizvođaču automobila omogućiti da u prosjeku smanji težinu konstrukcije vozila za 85 kilograma.
Impresivna je to brojka, posebice kada se uzme u obzir da je riječ o uštedi samo na kosturu, a jednako impresivan rezultat može se postići i pri izradi ostalih komponenti automobila kao što su motor i prijenos.
Pritom je i element sigurnosti od velike važnosti, kad se uzme u obzir da je u izradi komponenti potrebno upotrijebiti mnogo manje nanočelika nego postojećih materijala. Primjerice, tehnika izrade krovnih A-nosača u posljednje vrijeme dovela je do toga da oni zbog debljine predstavljaju pravi sigurnosni problem, s obzirom da stvaraju mrtvi kut u kojem se mogu skriti pješak, biciklist ili vozilo.
Nova tehnologija trebala bi omogućiti proizvođačima da stvore automobil od čelika koji bi težio kao onaj izrađen od aluminija, s većom torzijskom krutošću i po nižoj cijeni. Prednost čelika je i što se jednostavnije popravlja te lakše i učinkovitije reciklira, a također se, za razliku od ostalih materijala koji zahtijevaju dodatna ojačanja u obliku, plastike ili drugih kompozitnih materijala, može koristiti samostalno.
Zvuči predobro da bi bilo istinito, no proizvođači aluminija koji su se tek posljednjih godina uspjeli značajnije probiti u automobilsku industriju ne planiraju olako odustati od svojeg dijela kolača.
Šuška se, naime, da bi nam uskoro trebala biti predstavljena tehnologija 'kovitičnog aluminija': aluminijski paneli se na neki način osnažuju ugljičnim vlaknima.
Čini se da će i ovdje vrijediti ona stara – tko prvi, njemu djevojka.
