Kada vidim Branka Uvodića to mi je znak da promijenim program jer slijede patetične riječi o najboljem djelu Hrvatske, najčešće onom u kojem su ostali još samo starci i sirotinja, te pokoji uvaženi političar koji si je kupio službeni BMW da bi po neasfaltiranoj cesti došao do roštilja.

Osim Brankeca tu je i mobilna pozornica koja pokazuje svu neinventivnost scenografije koja nikako ne paše niti u jednu vatrogasnu ili sportsku zgradu izgrađenu još u ono grozno doba. Jedino što me zaustavilo da ne promijenim program brzinom svjetlosti je naravno prvi dekolte u Hrvata, koja je došla cupkati po tom kvazi modernom stageu.

Od stoljeća sedmog do danas može se reći da je Nives Celzijus naš najbolji izdanak koji nas je proslavio više nego mnogi političari, tako da očekujem uskoro nekog našeg redatelja da napravi film o njoj.

Gledajući je ovako čedno provokativnu mogu samo reći da je dobro obuzdala taj dekolte, a još ne mogu vjerovati da je ovog puta cijeli stajling ipak bio odmjeren.

Sviđa mi se haljina koja glumi sako, prekrila je, a ipak otkrila svoj prepoznatljivi adut, a minicu smo već apsolvirali sa Lepom Brenom. Kosu je blago uvila, lijepo se opiturala i nabacila osmijeh, prava šesna puca nema što, kad bi nas još Branko poštedio paradiranja u nošnji na tom neonskoj sceni, možda bih… ne, ne bih…