Vrijeme je popodnevne sieste (15 sati), dućani rade dvokratno, sve je tiho osim kafića. Pušenje je u Španjolskoj u pravilu zabranjeno, ali posebnim (nama neobičnim, ali ugodnim) propisima u većini kafića dozvoljeno. Španjolci neopterećeno uživaju u cigaretama, cigarillosima i cigarama. Naravno, uz obavezne tapase, male grickalice koje se nude besplatno uz svaku konzumaciju pića. Slane ili pržene srdele, masline, ukiseljeni krastavci i lučice, male kobasice, sendviči sa šunkom, španjolske tortilje (nemaju sličnosti s meksičkima, ovo je sličnije kriški torte od krumpira i jaja, vrlo ukusno), čips. When in Andalusia… Uživamo i mi. Sviđa nam se taj lagani ritam. Srdačni i pristojno znatiželjni ljudi. Croatia?! Aaa, Suker… Smješkamo se. Razumijemo se.

Odlazimo do Alhambre, nekad teško dostupne maurske tvrđave na brdu iznad rijeke Darro, okružene šumom, sagrađene u 13. i 14. stoljeću, jedine islamske srednjovjekovne palače koja je ostala nedirnuta. Osvajački kršćanski kraljevi su je očuvali zbog spomeničkih, ali i estetskih vrijednosti. Od 1984. je na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne baštine.

Ulaznice su nam rezervirane mjesecima unaprijed i moramo doći točno na vrijeme, inače zbog velikog interesa nećemo moći ući. Alhambra dnevno može primiti do 8.000 posjetitelja, a interes je daleko veći. Prvotno je sagrađena kao vojna utvrda, ali je zapravo imala svrhu kraljevske palače.

Mauri su ovako zamišljali raj na zemlji. Uključivala je kraljevske odaje, džamije, kupaonice, odaje za sluge, vojne barake, štale, radionice, ljevaonicu i mnogobrojne vrtove očuvane do danas. Granada je oduvijek bila poznata po velikim nalazištima vode. Igra vode i svjetla, okoliš uređen prema zakonima matematike. Sve se vrti oko broja sedam.

Izvana izgleda kao golema tvrđava svijetlih zidova od pečene crvene opeke, no unutrašnjost je raskošna palača obilno ukrašenih prostorija, dvorišta i svečanih vrtova, a izvedena je u čudesno nepravilnom stilu muslimanskih palača. Mali bazen u sredini ima vodoskok kojeg ne pokreće ništa više do prirodnog zakona hidraulike.

Zbog živahno obojenih i pozlaćenih ukrasa palače (višebojnih mramora, sjajnih pločica i lepršavih ornamenta), svi paviljoni i dvorišta izgledaju prozračno i nestvarno (ali imaju i izvrsnu akustiku koju barbarski isprobavamo).

Dolazimo do Salona de Embajadores, gdje je sultan dočekivao svoje goste. Umorni putnici bi nakon dugog puta dolazili na audijenciju i morali proći pored dugog bazena u kojem se stalno ljeskalo sunce (orijentacija mu je bila od istoka prema zapadu) i nakon toga bi zaslijepljeni ulazili u mračnu prostoriju koju je obasjavao samo prozor nasuprot ulazu – iza sultanovih leđa. Tako bi ih sultan mogao dobro promotriti, a oni bi ostali zbunjeni i dezorijentirani, još ponizniji prema njemu.

Svugdje oko nas je neobičan znak u obliku obrnutog pisanog slova M sa zaperkom na početku. To je na arapskom 'bog', čitano s desna u lijevo, a zaperak, prema legendi, znači isto kao kad stisnemo prst i kažiprst u 'OK', tj. bog bogova.

Patio de los Leones, trg unutar tvrđave sa 12 lavova, okružen je sa 124 mramorna stupa. I opet 1+2+4 = magičnih sedam. Kameni lavovi trenutačno su na odmoru, na rehabilitaciji. Ulazimo u Sala de los Abencerrajes. Uzorak na kupoli krova inspiriran je Pitagorinim teoremom. U svakom djeliću utvrde vodilo se računa o položaju Sunca i sjene, vodi i njezinoj refleksiji, smirujućem djelovanju i biljnoj dekoraciji. S terasa lijepo se vide pećine u kojima su do nedavno živjeli razni došljaci u Granadu, najvećim dijelom Romi.

Prepuni dojmova ostavljamo tako neobično dobro očuvano drevno mjesto u kojem se vodilo računa o svakom detalju, preciznim matematičkim i astronomskim izračunima stvarajući jedno od viđenja raja na zemlji i nastavljamo put po prekrasnoj Andaluziji.