'Nikad nisam previše voljela maškare, ni kad sam bila mala. Lijepo mi ih je bilo vidjeti na TV-u, ali me uopće nije privlačilo da se ja maskiram. Znam ljude koji se vesele tome, mjesecima unaprijed spremaju. Sinovima Dini (7) i Armanu (3), naravno, pripremili smo maske koje su tražili, a ja, otkako sam došla u Zagreb, od svih pokladnih običaja najviše volim krafne', kazala je bivša Miss Hrvatske i supruga glumca Tarika Filipovića, Lejla Filipović

'Kad smo bili mali, nije baš bilo lako kupiti masku, pa su glavne face bili oni s umjetnim brkovima i nosom. Danas imam sreću što za partije pod maskama mogu nešto posuditi iz fundusa kazališta, a najčešće se mi muški maskiramo u žene i obratno. Klince smo prošle godine vodili na samoborski fašnik, a ove se super poklopilo s prvim rođendanom Anine rođendaonice', ispričao je glumac Rene Bitorajac

'Ne pada mi na pamet maskirati se nakon posla u kom sam stalno pod maskama. To bi bilo isto kao da spasilac uživa u plivanju kao početnik u bazenu ili profesionalni vozač auta koji bi guštao u vožnji poput klinca. No, kad je naša Marijeta poželjela biti princeza Sissi, moja supruga Tamara i ja prihvatili smo se igle i konca i uživali u šivanju kostima. Činio sam to i svojim starijim klincima koji su bili mršava osa, božićno drvce, anđeli, vragovi… Dragi su mi naši karnevali u Samoboru i u Rijeci, a često sam vodio i fašnik vrtićkih grupa u Svetoj Nedjelji i uživao jer su bili presmiješni. I u Sulkovcima, rodnom mjestu moje mame u Slavoniji, vodio sam zabavu pod maskama u vatrogasnom domu, pa su mi plaćali u kobasicama i švarglama, ali i to je prestalo zbog recesije. U pravom životu ne volim maske: ja ih ne nosim niti mi je simpatično kad ih netko ima u odnosu sa mnom, pogotovo kad se radi o onima kroje našu sudbinu i raspolažu našom lovom', kaže glumac Kristijan Ugrina

'Moj 20-mjesečni Niko ove godine nosi svoju prvu masku, lik iz Mupetta. Još je mali za neku veliku maskeradu, ali čim naraste, svi ćemo se maskirati, pa u maškare jer i moja Mirna je za akciju. U Sisku, kao pučkoškolac, s društvom sam išao po kućama, a oblačili smo što smo našli, uglavnom stare krpe i kostimirali se u babe. Loše babe, jer bismo samo na sebe nabacali dronjke, ali bila je to dobra zafrkancija! Jednom prilikom na faksu bili smo pozvani na tulum gdje je dress code bila maska, a mi smo ih napravili od kutija Čokolina! Kod površnih druženja svi nosimo krinke, ali one kad-tad padaju. Najgora ljudska osobina povezana s time za mene je licemjerje. Ta moć nad drugima je zapravo slabost prerušena u snagu, ali ne ljuti me jer svatko nosi svoj križ', kaže glumac i bivši Mister Hrvatske Mario Valentić

'Karneval me oduvijek veselio. Svojedobno se prekinuo kao tradicija u Splitu, a nastavljena je 90-ih. U toj ekipi sam bio, izgledalo je poprilično gerilski, a taj karneval okupljao je sve alternativce koji su se bavili umjetničkim radom. Bila je to udruga Cukuni, koje sam svojedobno bio i predsjednik. Maškare su me oduvijek veselile i bile mi velika radost jer su super prilika da se duhovito iskritizira trenutno socijalno-političko stanje bez dlake na jeziku. Ove godine me nekako pustio entuzijazam. Najdraža maska koju sam nosio bila je kad sam se cijeli uvukao u kartonsku kutiju, pratio gradom vlastitu sestru, dobacivao joj, a nije me prepoznala', prisjeća se Mladen Badovinac iz TBF-a.

'Kao mala, rijetko sam se maskirala u vrtiću, poslije smo išli po kućama u susjedstvu, a kao 'velika' ne nalazim se u tome i ne vidim smisla jer je već teško biti to što jesi u životu. Fascinantni su mi ljudi koji se vesele tome i odvajaju vrijeme za maskiranje. Svi mi igramo neke uloge i nosimo maske u životu da ostavimo dobar dojam, da se svidimo, ali najgori su mi prevaranti iz najbližeg kruga. To svakoga najviše boli. Vidim da ni moga sina Lovru ne privlači ideja da se zakrabulji, vjerojatno to ima veze s okolinom u kojoj odrasta', veli TV voditeljica Daniela Trbović.

'Maskiram se cijeli život, to mi je posao na sceni. Kad sam bila mala, išla sam u maškare jer moji roditelji u Velikoj Gorici organizirali su Turopoljski fašnik. Moja prva maska bila je bubamara, pa princeza, kraljica i, na kraju, vještica. U srednjoj školi bila sam divljakuša iz nekog afričkog plemena, a moj tata i ja jednom smo bili Zdravko Čolić i Lokica. Nakon dulje pauze, ove godine planiram u maškare sa svojim 20-mjesečnim sinčićem Janom koji je poželio biti klaun. Indijski Sadhui živi su sveci koji su ono što jesu – ljudi bez maski. Mi ostali moramo biti ovakvi kakvi smo da bismo preživjeli, otkako sam postala majka vidim da tako moram odgajati i svoje dijete', smatra pjevačica Ivana Banfić

'Kao mala, maskirala sam se uobičajeno, ali sad više ne idem na karnevale i ne maskiram se jer je toga u pravom životu i previše. Ali, to nikoga ne vrijeđa i ako je nekome dobar ispušni ventil, zašto ne? Svatko ima svoj vid zabave. Rijetko tko nosi srce na dlanu i hoda bez maske u ova teška vremena', zaključila je TV voditeljica Barbara Kolar