Pri pogledu na nenajavljenog gosta, protojerej Makedonske pravoslavne crkve u Zagrebu Kirko Velinski nije mogao suspregnuti suze. S oltara je kimnuo stasitom Makedoncu koji se do kraja liturgije povukao u najdonji dio crkve.

 Potom je skromno, kao da nije riječ o velikoj sportskoj zvijezdi, kupio svijeće i zapalio ih za dušu pokojne zvijezde estradnog neba. Slavni rukometaš Kiril Lazarov, sad igrač trostrukog europskog prvaka Ciudad Reala, uoči poslijepodnevne utakmice protiv svog bivšeg kluba CO Zagreba došao je odati počast preminulom prijatelju.

'Trener me pustio da skoknem amo na deset minuta. Iako je moj klub poznat po strogim karantenama, ovoga puta imali su razumijevanja i napravili iznimku. Zateći se u gradu gdje sam živio i igrao do prije godinu dana, baš na treću godišnjicu smrti našeg najvećeg makedonskog pjevača i mog velikog druga… Ništa nije slučajno, pa misu zaista nisam mogao propustiti! Pozdravljam sve inicijative, svaki spomen, gradnju muzeja, baš sve što pokazuje da ga nismo zaboravili', kazao nam je prije no što je otrčao natrag u karantenu.

Kiro i Toše družili su se za pjevačeva života. Dva velika Makedonca, jedan drugome vjerni fanovi: pjevaču je rukometaš bio idol jer je i sam igrao rukomet, a ovaj je uživao slušajući njegove pjesme.

Tošine pjesme su ostale, a u veoma emocionalnoj liturgiji protojerej Velinski nazvao ih je 'nedopjevanim molitvama' i zahvalio svima koji su se i danas sjetili 'angela'.