Dvadesetdvogodišnja Cheryl Strayed mislila je da je izgubila sve. Nakon majčine smrti njezina se obitelj rasula, a njezin je brak uskoro propao. Četiri godine kasnije, kad više nije imala što izgubiti, donijela je najvažniju odluku u svom životu
Bez ikakva iskustva i priprema, vođena samo slijepom voljom, propješačit će gotovo 2.000 kilometara Stazom pacifičkih vrhova, od pustinje Mojave preko Kalifornije i Oregona sve do države Washington – i to posve sama. Sjajno napisana, s puno topline i humora, 'Divljina' u izdanju izdavačke kuće Znanje moćna je ispovijed o strahovima i željama mlade žene koja se bori protiv svih nevolja na mukotrpnom putovanju koje je dovodi do duhovnog ozdravljenja.
Ulomak iz knjige 'Divljina'
Ali znala sam što tih 800 kilometara znači. Bila sam u Kaliforniji dva mjeseca, ali činilo se da sam ostarjela mnogo godina otkad sam stajala sama s naprtnjačom na prijevoju Tehachapi i zamišljala kako stižem do ovog mjesta. Otišla sam do metalne kutije, izvukla zapisnik
staze i prolistala ga, čitajući zapise prijašnjih tjedana.
Bilo je bilježaka nekoliko ljudi čija imena nisam nikada vidjela i bilježaka ljudi s kojima se nisam upoznala, ali za koje mi se činilo da ih poznajem jer sam cijeloga ljeta vidjela njihove tragove pred sobom. Najnoviji su zapisi bili zapisi parova — Johna i Sarah, Helen i Sama. Ispod njihovih ushićenih zapisa napisala sam svoj, tako preplavljena osjećajima da sam odlučila biti sažeta: 'Uspjela sam!'
Oregon. Oregon. Oregon.
Bila sam tu. Ušla sam u njega, nazirući vrhove veličanstvene planine Shaste na jugu i niže, i strože planine McLoughlin na sjeveru. Planinarila sam visoko uzduž grebena, došavši do kratkih zaleđenih snježnih površina preko kojih sam prešla uz pomoć skijaškog štapa. Vidjela sam krave koje su pasle na velikim zelenim livadama nedaleko ispod mene. Njihova su velika četverokutna zvona zveckala dok su se kretale. 'Zdravo, oregonske krave!' doviknula sam im.
Te sam se noći ulogorila u svjetlosti gotovo punog mjeseca, a nebo je bilo blistavo i hladno. Otvorila sam Čekajući barbare J. M. Coetzeea, ali pročitala sam samo nekoliko stranica jer se nisam mogla usredotočiti. Umjesto toga, moj je um odlutao do misli na Ashland.
Napokon je bio tako blizu da sam mogla podnijeti da mislim na njega. U Ashlandu će biti hrane, glazbe i vina, i ljudi koji nisu ništa znali o SPV. I, najvažnije od svega, bit će novaca, i to ne samo mojih uobičajenih dvadeset dolara. U kutiju za Ashland stavila sam 250 dolara, u početku vjerujući da će to biti kutija koja će me dočekati na kraju puta. U njoj nisu bili hrana ili dodatne zalihe. Imala je samo putničke čekove i odjeću iz 'pravog svijeta' — moje omiljene izblijedjele plave traperice i usku crnu majicu, nov novcat grudnjak od crne čipke i rublje istoga stila. Prije više mjeseci mislila sam da ću kraj puta proslaviti odjenuta u to i naći nekoga tko će me odvesti natrag u Portland.
Kada sam promijenila putni plan, zamolila sam Lisu da tu kutijicu stavi u jednu od kutija punih hrane i zaliha i pošalje je u Ashland, umjesto u jedno od mjesta koja sam zaobišla u Sierri Nevadi. Jedva sam čekala da položim ruke na nju — tu kutiju u kutiji — i provedem vikend u odjeći koju nisam nosila na stazi. Stigla sam u Ashland sljedećeg dana, otprilike u doba ručka, nakon što sam otišla sa staze i dovezla me skupina dobrovoljaca organizacije AmeriCorps.
'Jeste li čuli veliku vijest?' upitao me jedan od njih kad sam se popela u njihov kombi.
Stresla sam glavom, ne objašnjavajući da sam dva mjeseca čula vrlo malo vijesti, velikih ili malih.
'Znate li za Grateful Dead?' upitao je i kimnula sam. 'Jerry Garcia je mrtav.'
Izdavačka kuća Znanje i tportal poklanjaju vam hit knjigu 'Divljina'
