Negdje sam pročitala rečenicu koja tako lijepo opisuje Rim. On je srcem grad vjere, a dušom grad povijesti. I doista je tako. Vatikan obuzima srce svojom svetošću i važnošću, a ostatak Rima, sa svojih 3000 godina starosti, osvaja dušu. Zato ubacite novčić u Fontanu di Trevi, jer se oduvijek vjeruje da to znači da ćete se ponovo vratiti u ovaj grad
Godinama prije no što sam posjetila Rim, osjećala sam neku snažnu povezanost s tim gradom. Možda zato što nam je rođendan na isti dan. Ja sam rođena na dan kad mi je i imendan, a moj imenjak sv. Petar zaštitnik je grada, pa je tako praznik sv. Petra i Pavla, ujedno i dan grada. Možda ga volim i zato što sam još kao malena djevojčica svake godine s bakom čekala da nam papa Ivan Pavao II. s trga Svetog Petra čestita Božić na hrvatskom.
Tako sam ja godinama voljela Rim na daljinu i na neviđeno. Kada je nakon godina zaljubljenosti došao dan da se i upoznamo, moji 'leptirići u trbuhu' pretvorili su se u nešto puno jače. Ispostavilo se da je to bila samo mala morska bolest jer sam prije toga bila na krstarenju. No unatoč svemu, to poslijepodne našeg prvog susreta, nisam se dala pokolebati i bila sam uporna u namjeri da izdržim prvu šetnju gradom. Bili smo smješteni u Crossing Condottiju, simpatičnom hotelu sa samo nekoliko soba, u blizini Španjolskih stepenica. Hotel izgleda poput nekog velikog stana, u kojem se mogu iznajmiti sobe, pa se u njemu osjećate kao da ste kod kuće. Bez nekog posebnog plana, kao da smo izašli u šetnju kvartom, odlučili smo prošetati Rimom.
Bilo je sparno ljetno poslijepodne i sunce mi je grijalo noge u sandalama dok sam koračala kamenim ulicama. Šećući Rimom, učinilo mi se kao da grad nema centar, jer nam je svaki dio do kojeg smo stigli, izgledao kao najvažnije mjesto. Koliko god bilo vruće, ljeto je zapravo odlično doba za posjet Rimu. Nema toliko turista jer ih je najviše na moru, pa gradom vlada opuštena i ugodna atmosfera. No mjesto koje je uvijek puno ljudi je famozna Fontana di Trevi, u koju svi žele ubaciti novčić. I svi, naravno, žele fotografiju za uspomenu. No moram priznati da mi ta gužva nekako nije smetala, a posebno je lijepo ako svratite do fontane u sumrak kad nema strke, već samo grupice ljudi koji sjede na stepenicama oko nje, uživajući u ambijentu jedne od najljepših fontana na svijetu, veselo ćaskajući i upijajući atmosferu oko ovog prekrasnog umjetničkog djela.
Iako se na prvi pogled ne čini tako, Rim je moguće lagano obići pješice, no morate znati da vam nekoliko dana neće biti dovoljno da biste vidjeti sve ono što vrijedi u ovom uzbudljivom gradu. Jedno prijepodne odvojili smo za Vatikan (najmanja grad-država na svijetu, sa samo 550 stanovnika), znajući za dugačke redove za vatikanske muzeje i baziliku Svetog Petra. Volite li stvari promatrati svisoka, popnite se na kupolu bazilike, s koje se prostire pogled na kolonade na trgu Svetog Petra i na Anđeosku tvrđavu u daljini (kasnije se popnite i na tvrđavu, kako biste doživjeli i suprotan učinak). Kupola je visoka čak 136 metara, no Michelangelo je nažalost umro prije nego što ju je dovršio. Bazilika je jedna od najljepših kršćanskih crkava, a u njoj se nalazi Michelangeova Pietà, koju je napravio kad je imao samo 25 godina.
Krunu u obilasku vatikanskih muzeja čini jedno je od najveličanstvenijih remek-djela umjetnosti, Sikstinska kapela. Svod u kapeli oslikao je Michelangelo, a jedan od najpoznatijih prizora je onaj kako Bog stvara Adama. Kada napokon dođete do njega, postane vam jasno zašto toliki broj ljudi sporim koracima strpljivo prolazi kroz ostale prostorije. Zbog gužve se teško zadržati duže vrijeme, ali i ono malo vremena što provedete unutra, iskoristite da vidite i upamtite sve detalje i uzbudljive prizore, koje su oslikali vrhunski umjetnici 15. stoljeća.
Nastavili smo šetnju uz obalu Tibera, preko kojeg su sagrađeni mnogi mostovi. Najslikovitiji su Ponte Vittorio Emanuele II i Ponte Sant' Angelo, koji vodi do istoimene Anđeoske tvrđave – Castel Saint' Angelo.
Panteon, star 2000 godina jedan je od najvećih sačuvanih hramova antičkog rima. Hram svih bogova projektirao je od 118. do 125. godine car Hadrijan, koji se amaterski bavio arhitekturom, na mjestu nekadašnjeg hrama iz 1. stoljeća. U njemu se nalaze grobnice dvojice talijanskih kraljeva (Viktora Emanuela II. I Umberta I.) te grobnica renesansnog slikara Rafaela.
Na uskim uličicama Rima nižu se povijesne građevine, simpatični restorani, suvenirnice i dućani. Posebno mi se svidjelo kako su raspoređeni razni trgovi, jer mi se svako malo činilo kao da smo upali u središte radnje nekog starog talijanskog filma. Tako je na Piazzi de' Fiori, koja je ujutro tržnica cvijeća, a navečer središte noćnog života, popodne sve puno ljudi koji uživaju u ukusnoj talijanskoj hrani, ili samo šeću, voze romobile ili se vraćaju iz kupovine. Nad trgom se uzdiže kip postavljen u čast Giordana Bruna, teologa kojeg je spalila Sveta inkvizicija. Moje srce osvojila je vesela Piazza Navona. Atmosfera koja vlada na tom trgu, stvarno je posebna. Trg je ovalnog oblika, a po njemu su raspoređeni razni restorančići, kafići i slastičarnice, kao i neizbježni štandovi na kojima se, između ostalog, prodaju slike s motivima Rima i Italije.
Ovo umjetničko šarenilo i simpatičnu gungulu, upotpunjuje glazba uličnih svirača, koja odzvanja i obližnjim uličicama. Posebno mjesto zauzima crkva Saint' Agnese in Agonei te Fontana četiriju rijeka, koju je projektirao Bernini. Na sjeveru i jugu trga nalaze se još dvije fontane Giacoma della Porte - Fontana del Moro (Bernini je pridodao svoj kip Maora ) i Neptunova fontana.
Promet u Rimu vrlo je kaotičan i nesređen, a gužvu na trgu Piazza Venezia, na kome je čvorište gradskih prometnica, pokušava dovesti u red prometni policajac u bijelim rukavicama. Blještavo bijela zgrada palača Venezia sagrađena je sredinom 15. stoljeća, a na njezinom je balkonu stajao Mussolini dok je držao svoje govore. Nastavite li šetnju po ulici Viadei Fori Imperiali (često kritiziranoj zbog narušavanja izgleda tog dijela grada), stići ćete do poznatog simbola Rima – Koloseuma. No prije toga čeka vas šetnja kroz Rimsko Carstvo, jer se duž ulice nalazi Rimski forum koji su s vremenom širili carevi August, Trojan, Cezar i drugi. Najveći rimski amfiteatar, Koloseum, dao je sagraditi car Vespazijan 72. godine, a koristio se za razne predstave, posebno one sa životinjama, koje su dovođene iz Afrike i s Bliskog istoka te za krvave borbe gladijatora.
Opuštanje na stepenicama
Kao pravi romantični par, Rim i ja smo i zalaske sunca dočekivali zajedno. Najčešće je to bilo sjedeći na Španjolskim stubama, odmarajući umorne noge i uživajući u večernjoj svježini. Ni u jednom se gradu dosad nisam osjećala tako opušteno i domaće. Bilo je teško otići, no moja romansa s Rimom svakako se nastavlja i jedva čekam sljedeći sastanak. Dogovor je ipak jasan, smijemo se viđati i s drugima.
