Rak debelog crijeva je drugi vodeći uzrok smrti od karcinoma, a jedan je od rijetkih karcinoma koji se mogu spriječiti probirom, piše Cybermed.hr

Što je probir za rak debelog crijeva?

Načelno gledano, zloćudne su bolesti, nakon srčanožilnih, drugi razlog smrtnosti u našoj zemlji i predstavljaju značajan javnozdravstveni problem. Među zloćudnim novotvorinama, kolorektalni karcinom je, nakon raka bronha i dušnika, drugi vodeći uzrok smrtnosti od novotvorina, i to podjedanko među muškarcima i među ženama. Prema raspoloživim podatcima Registra za rak pri Hrvatskom Zavodu za javno zdravstvo, 2012. godine je umrlo 1.168 muškaraca i 868 žena od ove opake bolesti, a godišnje se dijagnosticira oko 3.000 novooboljelih, od kojih je u više od polovice bolest već proširena.

Koje metode probira za rak debelog crijeva postoje?

Postoji više metoda, koje se načelno mogu podjeliti na neivazivne i invazivne. Neinvazivne metode jesu test na skriveno krvarenje u stolici i analiza stolice na DNK. Invazivne metode, jesu one endoskopske naravi, a to su anoskopija, rektoskopija, sigmoidorektoskopija, kolonoskopija. Na koncu, iako izlazi iz okvira vašeg pitanja, ali čak i obični digitorektalni pregled u ordinaciji liječnika obiteljske medicine može otkriti tumor završnog dijela probavne cijevi, a kod muškaraca može poslužiti i za pregled prostate.

Osim za dijagnosticiranje raka debelog crijeva, u kojim se slučajevima primjenjuje kolonoskopija?

Pored svoje uloge u prevenciji karcinoma debelog crijeva, kolonoskopija danas predstavlja zlatni standard u dijagnostici i terapiji brojnih patoloških stanja debelog crijeva; suvremenim video-kolonoskopima, koji su vrlo fleksibilni i moćnih optičkih performansi moguća je dijagnostika upalnih bolesti crijeva, raznih vaskularnih i drugih patoloških stanja sluznice kolona. Terapijski manevri pri kolonoskopiji uključuju endoskopsku resekciju polipa i time izbjegavanje kirurškog zahvata, dilataciju suženja probavne cijevi, liječenje hemoroida, zaustavljanje krvarenja (hemostazu) u donjem dijelu probavne cijevi, te terapiju argonskom plazmom vaskularnih malformacija debelog crijeva poput angiodisplazija ili stanja nakon zračenja zdjelice radi postojanja drugih malignoma.

Koliko su važne pripreme za kolonoskopiju tj. čišćenje crijeva?

Nema dobrog kolonoskopskog pregleda, bez adekvatne pripreme bolesnika. Ova priprema predstavlja zapravo kompleksan niz radnji, koji se sastoji od modifikacije režima prehrane i primjene sredstava koja se koriste za pripremu crijeva za kolonoskopiju, a koje nazivamo laksativima. Modifikacija režima prehrane znači da par dana prije endoskopije, treba početi konzumirati kašastu hranu, sa što manje rezidua i vlakana. Također treba uzimati puno tekućine, a dan prije pretrage uzima se samo tekućina (voda, čaj, kompoti, sokovi).

Obzirom da invazivna priroda kolonoskopije i neugoda koja se javlja tijekom nje, često odvraćaju velik broj osoba od probira za rak debelog crijeva, postoji li način da se ta nelagoda smanji?

Treba napomenuti, da je kolonoskopija sigurna i relativno ugodna pretraga u većini slučajeva. Ipak, moguće je postojanje boli ili nelagode prilikom pretrage. Ove senzacije posljedica su natezanja mezenterija prilikom pasaže aparata ili upuhivanja zraka pri pregledu. Postoji nekoliko načina da se ove neugodnosti tijekom pregleda smanje, poput promjene položaja bolesnika, insuflacija ugljičnog-dioksida umjesto zraka ili instilacija tople vode prilikom pregleda. Na koncu, u posebnim slučajevima, pregled se radi u kratkotrajnoj anesteziji. Suvišno je i napominjati, da prije pregleda, pacijent ima pravo biti upoznat s koristima i mogućim komplikacijama pretrage, te da je odnos pacijent–liječnik također ključan za uspjeh pretrage.

Što bi preporučili pacijentima, kolonoskopiju bez anestezije ili kolonoskopiju pod anestezijom propofenolom?

Svakako anesteziju s propofenolom, radi se o lijeku izbora za takozvanu prisvjesnu sedaciju u gastrointestinalnoj endokospiji, koji ako se daje pod stručnim nadzorom ima vrlo prihvatljiv sigurnosni profil. Kolonoskopije u prisvjesnoj sedaciji, barem u KBC-u Zagreb, izvode se u posebnim slučajevima: kod djece, mlađih bolesnika s kroničnim upalnim bolestima crijeva, te prilikom kompliciranih endoskopsko-terapijskih zahvata. Međutim, treba biti svjestan trenutka u kojem živimo, odnosno financijskih, ali i organizacijskih (ne)mogućnosti s kojima smo okruženi, tako će se rutinske kolonoskopije izvoditi bez anestezije, barem još neko vrijeme.

Koje su moguće komplikacije kolonoskopije pod anestezijom, te koliko su one česte?

Načelno, komplikacije prilikom kolonoskopije su vrlo rijetke: radi se o puknuću crijeva (perforaciji), te mogućem krvarenju nakon polipektomije. Prilikom dijagnostičke pretrage pojavnost ovih komplikacija se mjeri u promilima: jedna do tri na 1.000 bolesnika što je prihvatljivo i prema suvremenim svjetskim stadardima kvalitete. U slučaju da se pretraga radi pod anestezijom, postoji rizik kardiovaskularne ili respiratorne depresije, ali i te komplikacije su otprilike istog reda veličine, otprilike 0,1%.

U kojim vremenskim razmacima se treba ići na kolonoskopiju, a u kojim na testiranje nevidljive krvi u stolici?

Interval praćenja nakon kolonoskopskog pregleda, ovisi o nalazu pretrage. Prije toga treba znati da proces karcinogeneze (nastanka raka) u kolonu prolazi takozvanu adenom–karcinom sekvencu, koja traje 10-15 godina. U slučaju da su nađeni polipi, interval praćenja biti će određen ovisno o broju, veličini i nalazu pathohistološke analize. Dok u slučaju da se radi o takozvanim lezijama visokog rizika (adenomi s viskim stupnjem displazije ili polipi veći od 2 cm ili više od 3 polipa prilikom pregleda), tada se interval praćenja postavlja na 3 godine. U slučajevima kada su prisutne lezije niskog rizika, interval se može produljiti na 5 godina, a u slučajevima kada je nalaz incijalnog kolonoskopskog pregleda bio uredan, tada se slijedeća kolonoskopija može ponoviti za 10 godina.

Više o ovoj temi možete pročitati OVDJE