Sad je odrasla djevojka, prekrasna i uspješna, i čini se da je prošlost iza nje. Kada upozna markantnog Daniela Ramseya i njegovu kćer, Freyin je svijet ponovno uzdrman. Iako prema njemu osjeća snažnu, sudbinsku privlačnost, Freya se plaši bliskosti… Još uvijek nosi tajne zaključane duboko u sebi.

Možda je nakon svih ovih godina upoznala muškarca koji može prodrijeti do njezina srca?

'Vjenčanje u bijelom' roman je Natashe Oakley koji možete naći u izdanju nakladničke kuće Znanje

Ulomak iz romana

Freya se okrenula i zatekla se kako gleda gore u par smeđih očiju. Valjalo joj je visoko podići pogled, a kako je imala metar i sedamdeset — u potpeticama i više — nije to često morala činiti.

Zašto joj je to bilo tako ugodno? Vjerojatno je u korijenu svega ležalo nešto duboko frojdovsko. Morao je biti visok najmanje metar i devedeset. Moguće i više. A te oči… Tamno, tamnosmeđe, i zavodljive da ne povjeruješ.

'Držao sam rub stola i nisam ga mogao pustiti.'
Freya je odmaknula pogled s njegovih očiju i čvršće se omotala u jaknu.
'Dobro.'
'Jeste li preuzeli poruku?'
'Da. Da, jesam. Da.' Kut njegovih usana se iskrivio i ona se lecnula, osjećajući se glupo kao da ju je uhvatio kako slini.
'Bio je to Tom Hamber.'
'Ah.'
'Želi razgovarati s Danielom Ramsayem prije podneva.'
'Mogu to obaviti.'

Najjezivija sumnja prostrijeli joj glavom.
'Ja sam Daniel Ramsay.'
Nasmiješio se, a Freya je imala osjećaj kao da gubi tlo pod nogama. Ovo nipošto nije mogao biti Daniel Ramsay. Po bakinom je opisu zamislila prilično drukčiju sliku. Nekog tko je, sve u svemu, prilično običan. Više… Pa… manje, iskreno govoreći. Mnogo manje. Ovaj Daniel Ramsay je bio tip muškarca s kojim bi se rado željela probuditi u lijeno nedjeljno jutro. Pomalo zgužvana i prilično seksi.

'Malo kasnite.'
Tada se on ponovno nasmiješio obrisavši ruke o stražnje džepove tamnoplavih traperica, a dojam je time bio još snažniji. 'Ne brinite. Dolazim ovamo oko osam i trideset, ali rekao sam agenciji da će devet biti u redu.'

Ispružio je ruku, a ona je automatski ispružila svoju. Njegov je vjenčani prsten zabljesnuo. Naravno da je muškarac
koji ovako izgleda zauzet. Uvijek su bili zauzeti — čak i kad su se pretvarali da nisu. Njome je prostrujao poznati osjećaj nezadovoljstva.

Bilo je nevjerojatno koliko je muškaraca govorilo da su rastavljeni dok je jedino što ih je razdvajalo od njihove bolje polovice bila trenutačna zemljopisna udaljenost. Bila je toliko umorna od toga. Umorna od igrica. Daniel se nagnuo i otvorio donju ladicu stola.
'Ovdje mi je ključ od unutarnjeg ureda. Pokazat ću vam gdje sve stoji, a onda moram otići do farme Penry-J ames.'
'Ja nisam…'
Uspravio se.
'Koji vam je dio nejasan?'
'Sve mi je savršeno jasno, ali mene nije poslala nikakva agencija.'
'Ne?'
'Samo sam potencijalna mušterija.'
Prošao je rukom kroz tamnu kosu. 'Kvragu, oprostite! Mislio sam…'
'Da sam netko drugi.' Nije trebala imati inteligenciju jednog Einsteina da to skopča. Blijeda joj je utjeha bila spoznaja da nije imao namjeru i dalje tako traljavo voditi posao.

Iznenadan smijeh zabljesnuo mu je u očima, a ona se opirala naletu privlačnosti koja joj se kovitlala duboko u trbuhu.
'Znači, ipak niste ispomoć. Možda da počnemo ispočetka?'
'Možda', promrsila je osjetivši se neobjašnjivo čudno kad je njegova šaka drugi put obuhvatila njezinu. Imao je lijepe ruke, primijetila je. Snažne, s uredno oblikovanim noktima. I glas zbog kojeg je imala dojam kao da je upala u bačvu čokolade.

Ali zauzet je, podsjetio ju je logični dio njezina mozga. I očito tip muškarca koji je, osim ako nije vrebao njezinu baku, zasigurno izvlačio najbolje iz svake prilike.