Kako ste izgledali kao tinejdžerica? Kad ste se počeli šminkati i kako je to tada izgledalo?
Joj, ne znam bi li se to moglo nazvati baš šminkanjem. Kako imam stariju sestru, često sam je oponašala kako u odjeći tako i u šminkanju, pogotovo kada ona nije bila u blizini. Kako sam odmalena plesala balet, takav način života nekako se odrazio i na moje odrastanje. Rekla bih da sam u tim danima bila nekako mirnija i imala svoj svijet.

Najgori modni trend koji je vladao kad ste bili u teen godinama?
Prekratki topići, hlače s najvećim mogućim trapezom i prešareni printovi.

Kako ste se slagali s roditeljima?
S roditeljima sam oduvijek imala prijateljski odnos. U svemu su mi oduvijek bila podrška i za svaku moju odluku imali su razumijevanja. Nekako sam ocu uvijek bila mezimica dok je mama ta koja je bila stroža. I danas su moji roditelji i moji najveći kritičari, ali i čvrst oslonac i luka u kojoj se uvijek rado usidrim kada mi je teško.

O kojoj ste profesiji tada razmišljali? Što ste željeli postati kad odrastete?
Tada je za mene postojala samo jedna ljubav, a to je bio balet. Predano sam dug niz godina bila posvećena toj ljubavi, sanjala svjetske pozornice, ali sudbina je ipak drugačije htjela i odvela me u svijet glazbe koja je danas moj život.

Kakav ste bili učenik?
Ne mogu reći da sam bila štreber, ali sve svoje školske obveze sam uvijek na vrijeme izvršavala.

Prvo pijanstvo?
Vjerovali ili ne, ja se nikada nisam napila.

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Kao i svaki prekid, bio je bolan i tužan jer sam tada mislila da ćemo trajati cijeli život. U tim godinama srce vam je osjetljivo i ranjivo pa je trebalo dulje vrijeme da se oporavim (cijelo ljeto).

304091,304063,304214,303952Kad ste se prvi put poljubili?
U osmom razredu - ukradeni poljubac na školskom igralištu. Bila sam i zbunjena i nekako sam se čudno osjećala. Nisam znala opisati taj osjećaj prijateljicama.

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Plavi i s dobrim smislom za humor.

Jeste li u kontaktu s prijateljima iz škole?
Budući da živim u Splitu, viđamo se u gradu, na ulici ili drugim mjestima. S nekima sam i danas u stalnom kontaktu, a druge rado sretnem i popričam s njima.

Najbolji savjet koji ste dobili kao tinejdžerica?
Da će i to vrijeme jednom proći. A zapravo, kad prođe - žališ za njim.

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali samoj sebi?
Da budem hrabrija, odlučnija i više vjerujem u sebe.

Najveći problem koji vas je tada mučio?
Škola i dečki.

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Mislim da smo mi kao tinejdžeri bili nekako preplašeniji, nismo mnogo znali i teže bismo dolazili do informacija. Imam osjećaj da današnji tinejdžeri zbog ubrzanog načina života, kao i razvoja i dostupnosti tehnologije, već sve znaju. Njima je nekako odmah sve dostupno, ali mislim da im nedostaje malo onog srama i istraživačkog duha koji smo mi imali. Sve manje tinejdžera susrećem u parkovima, šetnji rivom ili slično. Ali valjda svaka generacija donosi svoje.

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Nisam imala takvih problema, ali svima koji se s tim susretnu, neka budu hrabri i ne šute, već takvu osobu prijave u školi ili roditeljima. Ne smijete to držati u sebi - bilo koji oblik fizičkog ili psihičkog zlostavljanja morate prijaviti jer svatko zaslužuje sretne tinejdžerske dane.