U otkrivanju domaćih odredišta 's pedigreom', svakako ne bi trebalo propustiti krajnji istok Hrvatske, posebice ako iskustvo putovanja povezujemo s vrhunskom (a pristupačnom) eno-gastronomijom.

U istočnoj Slavoniji i Baranji – i to nije neka lokalpatriotska legenda bez pokrića – iskustvo uživanja u hrani i vinu razvija se od starina. Još dok je Europa raspravljala o tome je li Zemlja ravna ploča, neke panonske istine nepca i 'tibice' bile su neosporne. Uzmite samo kulen, deliciju nastalu spajanjem domaće sirovine i orijentalnih začina (crvene paprike, a u Baranjaca i bijelog papra). Da je u rukama Talijana ili Francuza, njegova najmanje četiri stoljeća duga tradicija danas bi bila nešto poput mortadele ili gaude – svjetski poznata opća gastro-imenica. Što pak reći o tisućljetnim baranjskim vinogradima i čuvenoj beljskoj vinariji, koja u Kneževim Vinogradima krije ljepotana starog pola milenija – najveći povijesni vinski podrum u Hrvatskoj? Ništa, osim priuštiti si zadovoljstvo upoznavanja s njima.

Istražujući prostranstva podunavskih vinogorja i žitnih polja, uglavljenih između neba i zemlje, otkrit ćete destinaciju toliko različitu od nerijetko banalne predožbe o 'seljačkim', 'zaostalim', 'depopuliranim' krajevima. Duga je priča o razlozima zašto – i bolje ju je čuti na licu mjesta, od nekog živopisnog domaćina – no ako u Hrvatskoj tragate za iskustvom vrhunske eno-gastronomije u vrhunskom ruralnom ambijentu, Baranja i Podunavlje kriju niz lokacija koje su apsolutni must. Podrumi, rustikalna domaćinstva i restorani Suze i Zmajevca, Bilja i Vardarca, Ulica zaboravljenog vremena u Karancu, mistična Kotlina, neponovljivi vidici Batine i pejzaži Draža... Nešto nizvodnije – ako iz Osijeka umjesto na sjever krenete na istok – Erdutsko vinogorje, još jedan podunavski eno-gastro biser. Osim razgleda najvećeg plantažnog vinograda u Hrvatskoj, ovdje ćete u tri stoljeća staroj vinariji imati priliku okinuti selfie s jednom od najvećih drvenih bačava na svijetu. Njenih 75.000 litara zapremnine djeluje poput pristojnog jednosobnog stana!

Osim središnje vinarije i prepoznatljivih landmarka, tu je, kao i u Baranji, još niz obiteljskih domaćinstava i malih proizvođača velikog kalibra i još većeg srca. Svi oni čine destinaciju koja pomiče granice turističkog iskustva. Koja izreku o vinu kao piću bogova iz simbolike pretvara u stvarnost. Gdje su fantazije o slow foodu kao ne samo kvalitetnoj hrani, nego i životnoj filozofiji, samorazumljiva praksa koja se već stoljećima prenosi s koljena na koljeno. Pomaknite stoga i vi svoje granice i otkrijte hedonistički istok Hrvatske – nećete požaliti!