Nedavno je završila tvoja domaća turneja s jazz bendom, zvuči kao ostvarenje sna?
Apsolutno. Svih ovih osam ili devet godina sanjala sam o jednoj ovakvoj turneji kao što je bila ovo ljeto. Imala sam priliku svirati sa svojim idolom. S bubnjarom čije albume sam najviše voljela slušati, iz čijih albuma učim i vjerno slušam. Imala sam s njim priliku svirati cijelo ljeto i snimit ću album s njim. Njegovo ime je John Betsch, on je snimao albume s mnogim jazz velikanima kao što su to su Archie Shepp Jim Peper, Mal Waldron, Steve Lacy, koji je moj idol, David Murray, Anthony Braxton, Jim Black i mnogi drugi.

Jesi li ih dugo morala snubiti za suradnju ili je sve bilo nadohvat ruke?
Nije mi to ostvarenje sna bilo nadomak ruke. Moram priznati da nikad nisam imala takvu tremu kao što sam je imala ove godine. Dlanovi su mi bili potpuno mokri, inače mi se to nikada ne događa. Uvijek imam tremu, ali ova je bila prekomjerna. Mislim da sam izgubila nekoliko kilograma. Dogodilo se i ranije nego što sam to u životu tiho priželjkivala. Imala sam sreće da sam prošle godine nastupala na jednom festivalu u Berlinu, gdje me Chris Dahlgren čuo i predložio mi suradnju. Predložio mi je Johna Betscha.

Zvučiš kao da si dobila na lotu…
Meni to jako puno znači i postoji neka izreka među jazz glazbenicima da je potrebno deset godina rada i predanosti da bi se vidjeli rezultati. Meni se to dogodilo u devetoj godini.

Je li ti drago što si na estradi prisutna u novom izričaju?
Voljela sam biti na estradi i voljela sam pjesme koje sam pjevala. Jednako sam vjerovala u pop pjesme kao što sad vjerujem u ovo što sad radim. Pop izričaj onog doba od 2000. do 2006. godine. Bila je jedna faza u kojoj sam se apsolutno pronašla i ona je prošla. Vrijeme je bilo da idem dalje. Glazba je ogromna i sretna sam da sam se opet zaljubila i opsjednuta sam formom u kojoj se može stalno napredovati i u kojoj se stalno možeš osjećati kao početnik. Gdje imaš priliku surađivati s inozemnim glazbenicima gdje nekada nije potrebna ni jedna proba, nego se samo popneš na pozornicu gdje se govori isti jezik, to je jazz vokabular. Imam osjećaj da sam ulovila zadnji vlak, da sam imala sreću što sam imala podršku roditelja, da sam imala sreću da sam prethodno imala karijeru i da kulminiram dan danas pop i jazz koncertima.

Kako objašnjavaš to da se neke tvoje pop pjesme slušaju i danas, omiljene su među novim generacijama?
Milana Vlaović mi je napisala divne pjesme. 'Da znaš' je pjesma koju dan danas volim pjevati. 'Jutro donosi kraj' pjesma je koju ljudi vole. Ima dobar ritam, vesela je i opisuje te ljetne ljubavi. Možda sam ih malo prerasla, ali to su lijepe pjesme. Nismo imali uspjeh sa svim pjesmama, ali meni jedna od zadnjih koju sam napisala prije nego što sam otišla 'Neka ljudi govore', i dan danas je volim pjevati.

Kakav je život vani? Trenutačno si u Berlinu..
Lijep, jer imam priliku gledati koncerte svaki dan i svakodnevno upoznavati nove glazbenike, a težak jer je to drugi svijet. Njemačka je drugi svijet, London je intenzivno drugi svijet. Tako da sve ima svoje nedostatke i prednosti.

Tvoj njemački je na vrhuncu.
Nije. Pričam engleski više-manje jer se družim s umjetnicima iz cijelog svijeta.

Hoćeš li se stići tijekom ove turneje osunčati, pocrniti?
Hoću, naravno! Neću reći gdje, jer je to mjesto još uvijek tajno kako je bilo i prije deset godina. Nema ni struje ni vode.

Bila si i ostala si tajnovita i samozatajna; voliš li svoju anonimnost na estradi?
Apsolutno. Potpuno se predajem glazbi i sceni. Ono što jesam i dajem pjesmama, nema se tu što više reći.

Što kažeš na trend skidanja? Mnoge glazbenice odbacuju odjeću sa sebe…
Uvijek je bilo lijepih žena koje su se voljele skidati, i lijepih žena koje se nisu voljele skidati. Bilo je i muškaraca koji se isto tako vole skidati. To je relativno. Showbizz je uvijek imao taj jedan predznak kiča, mogu reći. Samo što mi se čini da u 60-ima, 70-ima, 80-ima pa čak i 90-ima nije bilo toliko erotske odjeće na pozornici kao što to ima danas. Po mom mišljenju, puno je seksipilnije i šarmantnije kad se ne vidi baš sve.