Bez ikakva iskustva i priprema, vođena samo slijepom voljom, propješačit će gotovo 2.000 kilometara Stazom pacifičkih vrhova, od pustinje Mojave preko Kalifornije i Oregona sve do države Washington – i to posve sama. Sjajno napisana, s puno topline i humora, 'Divljina' u izdanju izdavačke kuće Znanje moćna je ispovijed o strahovima i željama mlade žene koja se bori protiv svih nevolja na mukotrpnom putovanju koje je dovodi do duhovnog ozdravljenja.

Ulomak iz knjige 'Divljina'

Zažarenih stopala, izranjenih nogu i drugih mjesta, bolnih mišića i zglobova, s prstom, s kojega se oderala koža kad je bik jurnuo na mene, u stanju blage infekcije, užarene glave koja je brujala od raznovrsnih odlomaka glazbe — na kraju vrućega desetog dana planinarenja
gotovo sam upuzala u sjenovit šumarak sljezovka i vrba koji je u mojem vodiču upisan kao Potok dvozuba. Za razliku od mnogih mjesta spomenutih u vodiču koja su imala imena s varavom riječju potok.

Potok dvozuba to je uistinu i bio, ili je barem bio dovoljno dobar za mene — nekoliko centimetara vode svjetlucalo je preko stijena u zasjenjenu koritu potoka. Smjesta sam skinula naprtnjaču, čizme i odjeću i gola sjela u hladnu, plitku vodu, pljuskajući njom lice i glavu. U deset dana na stazi još nisam vidjela nijedno ljudsko biće i stoga sam se odmarala ne brinući se da će netko naići, omamljena od zanosa dok sam naporno pumpala hladnu vodu kroz pročišćivač za vodu i u grlo natakala jednu bocu vode za drugom.

Kad sam se idućeg jutra probudila uz tiho žuborenje Potoka dvo zuba, dugo sam se zadržala u šatoru, gledajući kako se nebo kroz mrežu na stropu rasvjetljuje. Pojela sam ploču granole i čitala vodič, skupljajući snagu za stazu pred sobom. Na kraju sam se dignula, otišla do potoka i posljednji se put okupala u njemu, uživajući u raskoši.

bBilo je samo devet ujutro, ali već je bilo vruće i bojala sam se otići iz sjenovita mjesta pokraj potoka. Dok sam se namakala u vodi dubokoj deset centimetara, odlučila sam da neću planinariti do Kennedyjevih livada. Čak je i to bilo predaleko brzinom kojom sam išla. Moj je vodič naveo cestu s kojom će se staza križati iza 19 kilometara. Na njoj ću učiniti isto što i prije: hodati dok ne nađem nekoga tko će me povesti automobilom. Samo, ovog se puta neću vratiti.Kad sam se pripremala da odem, čula sam nešto s juga. Okrenula sam se i vidjela bradata čovjeka s naprtnjačom kako dolazi po stazi. Njegova planinarska motka kod svakog je koraka pravila oštar klik na tvrdoj zemlji.

'Zdravo', doviknuo mi je s osmijehom. 'Vi ste sigurno Cheryl Strayed.'
'Da', rekla sam nesigurnim glasom, zapanjena pogledom na još jedno ljudsko biće koliko i time što je rekao moje ime.
'Vidio sam vas u zapisniku staze, objasnio je kad je vidio moj izraz. 'Već danima slijedim vaše tragove.' Uskoro sam se trebala naviknuti na ljude koji će se u divljini tako blisko ponašati prema meni.

Zapisnik staze služio je kao neka vrsta društvenih novina preko cijelog ljeta. 'Ja sam Greg', rekao je, stisnuvši mi ruku prije nego što je upro prstom u moju naprtnjaču. 'Zar zbilja nosite to čudo?'

Sjedili smo u sjeni razgovarajući o tome kamo idemo i gdje smo bili. Imao je četrdeset godina, računovođa iz Tacome u državi Washington, s ćudorednim, metodičkim držanjem računovođe. Bio je na SPV od ranog svibnja, krenuvši s početka staze na granici Meksika, i namjeravao je planinariti sve do Kanade. Bio je prva osoba s kojom sam se upoznala koja je radila zapravo isto što i ja, iako je planinario mnogo dalje. Nisam mu morala objašnjavati što tu radim. Razumio je.

Izdavačka kuća Znanje i tportal poklanjaju vam hit knjigu 'Divljina'