Po nekoj općoj definiciju supergrupa bi bio bend sastavljen od već dokazanih glazbenika, da ne kažemo zvijezda, a taj se pojam prvi put pojavljuje krajem 60-ih, kada je i bilo zlatno doba supergrupa. No one nikad zapravo nisu izašle iz mode, jer su uvijek služile, pogotovo glazbenicima 'zarobljenima' u bendovska ograničenja za izlazak iz okvira i dodatno istraživanje kakvo ne bi bilo moguće u njihovoj originalnoj inkarnaciji. U svojoj biti one su fuševi, projekti 'sa strane' i kao takve često osuđene na kratak vijek i limitiran opus.

Sedamdesetih se javila teza po kojoj bi u supergrupe spadali i oni bendovi čiji članovi ostvare značajne solo karijere i onda se vrate bendu (kao npr. Pink Floyd, Queen pa i The Beatles), no takvo je razmišljanje, po kojem bi se broj supergrupa višestruko multiplicirao, vrlo brzo napušteno. No ono što je ostalo je model udruživanja koji je iznimno popularan i među današnjim zvijezdama, od kojih su mu posebno skloni primjerice Jack White (The Dead Weather i Racounteurs) i Damon Albarn (The Good, The Bad & The Queen s Paulom Simononom iz The Clasha i Simonom Tongom iz The Vervea; aktualni Rocket Juice & The Moon s Fleaom iz RHCP-a i Tonyjem Allenom iz prethodnog benda plus uvjetno rečeno i Gorillaz). Hrpu sličnih projekata ima (ili je imao) i gitarist R.E.M.-a Pete Buck – Hindu Love Gods (u osnovi R.E.M. s Warrenom Zevonom umjesto Michaela Stipea) i nešto friškiji Tired Pony (s Garyjem Lightbodyjem iz Snow Patrola i producentom Jacknifeom Leejem), The Minus 5 i The Baseball Project koje smo gledali lani na Terraneu.

Postoji i čitav niz ad hoc skupljenih supergrupa za 'jednokratnu upotrebu', u svrhu kakvog koncerta, dobrotvorne akcije ili tributea. Tu spadaju Rockestra (Paul McCartney + Pete Townshend, Dave Gilmour, John Bonham i dr.), Smokin Mojo Filters (također McCartney + Paul Weller i Noel Gallagher), The Dirty Mac (John Lennon, Eric Clapton i Keith Richards) i Million Dollar Quartet (Elvis Presley, Carl Perkins, Johnny Cash i Jerry Lee Lewis) iz 1956., definitivno prvi zabilježeni slučaj supergrupe.

Uz već spomenute SuperHeavyje, dva najfriškija primjera supergurpa su i Them Crooked Vultures s Daveom Grohlom (Nirvana, The Foo Fighters), Joshom Hommeom (Kyuss, Queens Of The Stone Age) i Johnom Paulom Jonesom (Led Zeppelin) kao i hip hop superduom The Throne (Jay-Z & Kanye West). Govoriti o supergrupama, a ne spomenuti Emerson, Lake & Palmer, Audioslave (Rage Against The Machine s Chrisom Cornellom iz Soundgardena na vokalu umjesto Zacka De La Roche), Velvet Revolver (Slash, Duff McKagan i Matt Sorum iz Guns N'Roses plus Scott Weiland iz Stone Temple Pilotsa) i Chickenfoot (Sammy Hagar, Joe Satriani plus Chad Smith iz RHCP), bio bi poveći prekršaj.

Ono što slijedi nije popis najboljih ili najvećih supergrupa, iako i su i neke od takvih tu, već samo jedan mogući best of ograničen na deset pjesama od kojih najstarija datira iz 1970., a najnovija je od lani.

Traveling Wilburys po imenima su definitivno i bez konkurencije najjača supergrupa, a u njoj su svoje vještine udružili Bob Dylan, Roy Orbison, George Harrison, Jeff Lynne i Tom Petty, i da su u tom sastavu snimili samo škripu kotača svojih automobila, bili bi vrijedni divljenja. No snimili su dva sasvim pristojna albuma, 'Vol. 1' 1988. i 'Vol. 3' (!) dvije godine kasnije, bez u međuvremenu preminulog Orbisona, a divna 'Handle With Care' ne bi se 'sramila' biti na retrospektivi bilo kojeg od Wilburyja.

Okosnicu Electronica činili su Bernard Sumner (Joy Division, New Order i lanjska mini supergrupa Bad Lieutenant) i Johnny Marr (The Simths), u početku su im se znali priključiti i Pet Shop Boysi Neil Tennant i Chris Lowe, a kasnije i Karl Bartos iz Kraftwerka. Ni oni nisu trajali dulje od tri neujednačena, ali uvijek zanimljiva albuma, razvučena doduše u desetak godina, a sjajni 'Disappointed' njihov je četvrti singl i posljednja kolaboracija s Tennantom.

Supergrupu trenutka SuperHeavy sačinjavaju Mick Jagger, Dave Stewart (ex Eurythmics), indijski majstor glazbe za film, dvostruki oskarovac A. R. Rahman, Rasta MC Damien Marley i mlada soul aspirantica Joss Stone. Debi album im je nabrijana i previše producirana, ali još uvijek itekako zanimljiva mješavina hrpe world music prizvuka, a među highlighte spada 'Miracle Worker'. Čisti ljetni zicer.

Ono što su Traveling Wilburys u rocku to su The Highwaymen u countryju i možda još malo više. Waylon Jennings, Willie Nelon, Kris Kristofferson i Johnny Cash zajedno su pod imenom banda izdali tri albuma, a njihov će 'udruženi rad' zauvijek biti upamćen po eponimnom, metafizičkom klasiku Jimmyja Webba 'Highwayman'. Zanimljivo je da je pjesma nastala kojih desetak godina prije benda, izvodili su je prvotno sam Webb i kasnije njegov 'kućni' pjevač Glen Campbell, a onda su po njoj The Highwaymen dobili i ime.

Jedan od 'krivaca' za najveći broj supergrupa u povijesti je Eric Clapton, koji je kroz godine između ostalih bio i u Creamu (s Jackom Bruceom i Gingerom Bakerom) i Blind Faithu (s Bakerom i Stevom Winwoodom), no sudbina je htjela (ili on sam zapravo?) da jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, notorna 'Layla' (napisana tadašnjoj supruzi njegovog bliskog frenda Georgea Harrisona, a kasnijoj Claptonovoj, Patti Boyd), izađe pod brendom još jedne supergrupe, Derek & The Dominoes (s pokojnim Duanneom Allmanom i još nekoliko momaka).

The Power Station su bili tipičan proizvod 80-ih, a sačinjavali su ga danas pokojni Robert Palmer za mikrofonom, nekadašnji bubnjar Chica, Tony Thompson (on i Palmer preminuli su u razmaku od kojih mjesec i pol 2003.) te dvojica duran-duranovaca (tada na vrhuncu snage!), basist John & gitarist Andy Taylor. Danas se njihova mješavina big rocka i limenog funka osamdesetih možda nekome može učiniti pomalo nezgrapnom, no onda je bila totalno in, a njihov megahit 'Some Like It Hot' neizbježan na radiovalovima u ljetnoj sezoni 1985. godine.

Prog rock supergrupa Asia, oformljena 1982., iz današnjeg kuta gledanja nema neki zvjezdani status (bivši članovi između ostalih King Crimsona, Yesa, Uriah Heepa i Emerson, Lake & Palmera, koji su i sami po sebi već supergrupa), ali su se uspjeli održati sve ove godine i dan danas djeluju u istoj postavi, što je raritet među supergrupama. U to ime uvrstili smo na listu njihov najveći hit, 'Heat Of The Moment' s eponimnog debi albuma prodanog u deset milijuna primjeraka.

Među najveće, svakako i najdugovječnije spadaju i Crosby, Stills & Nash, bend koji čine David Crosby (The Byrds), Stephen Stills (Bufallo Springfield) i Graham Nash (The Hollies). Povremeno, kad bi im se pridružio Neil Young, postali bi Crosby, Stills, Nash & Young, a iz njihova prebogata opusa odabrali smo 'Just A Song Before I Go'.

Da ne bi baš sve ovdje bilo retro (jer i SuperHeavy su retro na neki način), tu su Monsters Of Folk, neofolk/space americana, supergrupica u kojoj su između ostalih i Conor Oberst (Bright Eyes), M. Ward (solo, She & Him) i Jim James (My Morning Jacket) čija 'Dear God' sa zasad jedinog albuma definitivno zaslužuje pažnju.

I za kraj – tehnički, i Nick Cave & The Bad Seeds su supergrupa, jer osim Cavea, prije osnivanja banda 1984., karijere su imali i danas bivši članovi Mick Harvey (u The Birthday Partyju s Caveom), Blixa Bargeld (Einsturzende Neubaiten) i Barry Adamson (Magazine). Slijedom toga, i Grinderman bi također bili supergrupa, no za ovo smo priliku ipak izabrali klasik Seedsa, 'Straight To You'.