Kako se osjećate na novoj dužnosti?
Osjećaj je jako dobar jer smo u malo vremena, svega dva mjeseca, timskim radom na svim razinama uspjeli pokrenuti sustav nabolje, a postigli smo i prve konkretne uštede, pokrenuli neiskorištene kapacitete i napravili programski iskorak koji je u tehnološkome i sadržajnome smislu već vidljiv, primjerice u našemu Dnevniku, koji se od 15. svibnja emitira iz tehnološki najsuvremenijega studija u Europi i bilježi porast gledanosti.

Je li stabilizirano financijsko stanje? Koji su daljnji koraci?
Stabiliziranje financijskoga stanja bio je naš početni cilj i to smo većim dijelom već ostvarili. Dijagnosticirane su slabe financijske točke koje se u prvome redu odnose na nelikvidnost, a zahvaljujući razumijevanju Nadzornoga odbora, uspjeli smo dogovoriti kredit od 80 milijuna kuna kako bismo ublažili financijske poteškoće i premostili tešku situaciju bez radikalnih poteza. Analizirali smo svaki dio našega poslovanja i poduzeli niz operativnih mjera i mjera štednje, a jedna je od prvih odluka bila da se vanjska suradnja smanji za 10 posto.

Ono što je možda najvažnije jest podatak da smo aktivirali unutrašnje neiskorištene kapacitete. No to je tek prva faza. Naši zaposlenici tek će dobiti priliku pokazati svoj puni kreativni potencijal jer sada više ne postoje barijere koje će im onemogućavati kreativni rad. Svaki zaposlenik koji želi ostvariti svoj puni potencijal dobit će priliku za to, a jedino što se neće podržavati jest aktivizam bilo koje vrste. Za takvo što na javnome medijskom servisu jednostavno nema mjesta. Svjestan sam da je to izazov, ali većina zaposlenika spremna je raditi profesionalno i odgovorno. U svakodnevnim razgovorima vidljiva je želja zaposlenika da se napravi pomak upravo u tom smjeru.

Zamjera vam se to što kao vršitelj dužnosti ravnatelja donosite odluke, poput otvaranja dopisništava i vraćanja prijenosa utakmica HNS-a, koje bi mogle biti dulje od vašega mandata. Što ako ih idući ravnatelj, a to možda ne budete vi, ocijeni lošim potezima?
Najlakše je sjediti, primati visoku plaću i ne donositi odluke. Od prvoga trenutka odlučio sam donositi odluke i još nisam susreo nikoga tko bi bio protiv otvaranja dopisništava ili prijenosa utakmica, osim onih koji sad već tradicionalno svakoj upravi Hrvatske radiotelevizije priželjkuju neuspjeh. Hrvatsku radioteleviziju i svoju sadašnju dužnost ne doživljavam faraonskima, nego mjestom gdje se radi timski i gdje se osluškuje druge, a upravo je bilo javnosti upućivalo na to da nam je potrebna bolja dopisnička mreža te više nacionalnoga sporta. Stoga nije iznenadilo to što su gledatelji svojom naklonošću već nagradili ponovno praćenje utakmica naše nogometne reprezentacije.

Regionalni centri i dopisništva koja spominjete naša su snaga, ali i naša zakonska obveza. Kao javni medij moramo dati poštenu, objektivnu informaciju ne samo iz Zagreba, nego iz cijele Hrvatske. I zato smo odlučili obnoviti dopisničku mrežu koja je urušena za mandata bivše uprave. Krenuli smo od Vukovara, a idemo prema tomu da ponovno vratimo dopisništvo u Bjelovaru, Sisku, Metkoviću. Zar nije nepojmljivo to da između Dubrovnika i Splita Hrvatska radiotelevizija kao najveća medijska kuća nema nijedno dopisništvo? Uskoro idemo i na hrvatske otoke. Naše dopisnike pokušat ćemo smjestiti tako da svakodnevno šalju priče s otoka i da se stanovnici naših otoka više ne osjećaju kao u slijepome crijevu. Zasad smo odlučili krenuti na Lošinj i Cres s jednim videonovinarom, a na Hvar i Brač s drugim. Želimo se vratiti među naše građane jer bi bilo uistinu licemjerno od Hrvatske radiotelevizije da pušta priloge i emisije o tome kako nam izumiru sela i gradovi, a prvi smo otišli iz njih.

Kad je riječ o odlukama, njih ću i dalje donositi dok sam na ovoj dužnosti. Svjestan sam da će se pritom možda dogoditi i pokoja pogreška, ali neću biti isključiv i onemogućiti da moguće pogreške i ispravljamo. I, najvažnije, slušat ćemo i dalje naše gledatelje, slušatelje i čitatelje.

U dvadeset godina karijere često me se etiketiralo

Po čemu biste baš vi trebali postati glavni ravnatelj? Koje su vaše prednosti u usporedbi s drugim kandidatima?
Ne bih se uspoređivao s drugima. To je posao onih koji odlučuju o glavnome ravnatelju Hrvatske radiotelevizije. Osobno predlažem razvoj Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije odnosno, preciznije, vraćanje autonomije i digniteta Hrvatskome radiju te daljnji programski i tehnološki razvoj Hrvatske televizije s naglaskom na razvoj Novih medija, koji su dosad bili poprilično zapostavljeni.

U restrukturiranju Hrvatske televizije prijedlog je da se vrate zasebni programi, odnosno Informativni, Obrazovni, Zabavni i Religijski program, ali i da se uvede Program za iseljenike. Trenutačno imamo odjele koji su raštrkani po cijeloj kući i niz šefova, a nejasnu hijerarhiju odgovornosti. Moj je cilj uvesti čvrstu hijerarhiju odgovornosti, razdvojiti Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju i jasno odrediti urednike programa koji će onda puniti sve naše programe i na taj način vratiti Hrvatsku radioteleviziju na onaj jedini i pravi put, a to je da zaista bude javni medijski servis.

Želja mi je zaustaviti daljnju devastaciju Hrvatske radiotelevizije, kojoj i osobno svjedočim posljednjih dvadeset godina. Smatram da je i činjenica što dolazim iz kuće i što poznajem sustav, ljude i unutrašnje klanove bitna referencija pri izboru. No, ponavljam, pojedinac sam ne može ništa napraviti. Bitan je timski rad.

Koji je optimalan broj ljudi koji Hrvatska radiotelevizija po vašemu treba imati? Vaš je prethodnik uspio smanjiti broj zaposlenih. Mislite li da ih vi trebate povećati? Što još namjeravate promijeniti?
Mislim da treba povećati učinkovitost cjelokupnoga sustava te početi prikazivati javnosti stvarne podatke i o ukupnome broju angažiranih ljudi i o poslovanju, a ne samo knjigovodstvene podatke koji često mogu biti prikazani manipulativno. Smatram da Hrvatsku radioteleviziju prvo treba pomladiti jer od ukupno 2850 zaposlenika u dobi od 24 do 30 godina imamo njih svega 60. To je alarm, ali i prilika da se politike zapošljavanja mladih konkretno ostvare baš na Hrvatskoj radioteleviziji.

Može se čuti da ste bliski Mostu. Je li to točno?
U dvadeset godina karijere često me se etiketiralo i povezivalo s različitim političarima i političkim opcijama pa se taj trend očito nastavlja. Na mjesto vršitelja dužnosti glavnoga ravnatelja došao sam kao kandidat Domoljubne koalicije i uz podršku Mosta. To je bilo vidljivo i u Hrvatskome saboru, u kojem su moj izbor podržali i zastupnici drugih političkih stranaka i opcija, poput gospodina Leke iz SDP-a i gospodina Prgometa iz Hrida.

Kako su vaši najbliži reagirali na vašu novu poslovnu titulu?
Prije samoga izbora sjeli smo i razgovarali, svjesni da otvaramo novu stranicu u našim životima. Brojne nove obveze smanjile su nam količinu vremena koje zajedno provodimo. No kako je moja obitelj već naviknuta da puno radim i pored Hrvatske radiotelevizije, bezrezervna podrška nije bila upitna.

Ako su četrdesete najproduktivnije godine, onda im se i ja veselim

Kako izgleda vaš radni dan? Predajete na fakultetu, upisali ste doktorski studij. Koliko trpi vaš privatni život i kako se nosite sa stresom?
Dio dana posvećen je rješavanju dnevnih problema, a dio donošenju strateških odluka pa se pametnim planiranjem vremena može uklopiti i izvršavanje drugih obveza. Doduše, smanjio sam broj obveza na drugim fakultetima te povećao broj sati provedenih uz računalo kako bih uspio u razumnome roku dovršiti doktorski rad. A stres rješavam fizičkom aktivnošću i molitvom.

Dio javnosti vam predbacuje da je vaša supruga bila neprimjereno odjevena na misi za svetoga Leopolda Bogdana Mandića i tijekom humanitarne akcije za pomoć obnovi Vodotornja. Vas se, s druge strane, percipira kao konzervativnu osobu. Kako to komentirate?
Smatram da se takvim komentarima samo još jednom potvrđuje ona poznata izreka o tome da će ti oprostiti sve, ali ne i da si uspješan i lijep, pa mogu razumjeti takve kritičare.

Uskoro ulazite u četrdesetu. Smatrate li tu godinu na neki način prekretnicom?
Ako su četrdesete najproduktivnije godine, onda im se i ja veselim. Svi živimo ubrzano, u svojevrsnome smo komunikacijskom stampedu, pa me jedino zabrinjava propuštam li u tome bitne ili nebitne trenutke.

Koliko često odlazite u rodnu Koprivnicu?
Ne toliko dovoljno koliko bih želio. Tamo je ipak cijela moja obitelj, a za Koprivnicu me vežu i najljepše uspomene.

U čemu uživate osim u svojemu poslu?
U ulozi oca djevojčice koja sada pohađa prvi razred osnovne škole. Zahvaljujući njoj, vraćam se u svoju ranu mladost. Ona mi omogućuje da svijet ponovno vidim neiskvarenim, dječjim očima.

Hoćete li imati vremena za godišnji odmor i hoće li vam smetati pojačana pozornost?
Budem li izabran za glavnoga ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, najavljujem svima vruće radno ljeto kako bismo zajedničkim radom što prije pokrenuli potrebne pozitivne procese i Hrvatsku radioteleviziju što prije stabilizirali. Pokušat ću, naravno, nekoliko dana izdvojiti i za obitelj, ali to će biti negdje na našoj obali. Smatram da nema produktivnog rada bez kvalitetnoga odmora.

Što biste voljeli raditi kad se jednoga dana oprostite od novinarstva?
Novinarstvo je za mene poziv, i to od moje 16. godine, pa ne vjerujem da ću se ikad uspjeti uistinu oprostiti od njega. No u nekoj kasnijoj dobi vidim se u svojoj Podravini, na svojemu komadu brega, u svojoj kleti te uz zvuke cimbula.