Na samom početku ceremonije otvaranja direktor festivala Boris T. Matić dotaknuo se brojki. 'Devetu godinu zaredom stojimo tu pred vama. Ove godine smo u osam dana i noći pripremili 90 filmova iz 30 zemalja u osam različitih programa'.

'Filmove ćemo prikazivati u našoj ljepotici, kako volimo zvati kino Europu, te kinu Tuškanac, Zagrebačkom plesnom centru, dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti te Dokukinu Croatia, a dio programa ćemo prikazati i na Akademiji dramske umjetnosti', dodao je izvršni direktor festivala Hrvoje Laurenta

Festival je formalno otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. 'Drago mi je da vam po deveti put mogu poželjeti da uživate u najboljim filmovima u ovom dijelu Jugoistočne Europe i to upravo u hramu filma, kinu Europa', rekao je.

Nakon otvorenja, a prije prvog festivalskog filma, Dana Budisavljević je u ime Hrvatske udruge producenata uručila redatelju i ravnatelju HAVC-a Hrvoju Hribaru nagradu 'Albert Kapović' koja se dodjeljuje osobama koje su se istaknule na području filmske umjetnosti ili čije je djelovanje značajno doprinijelo kvaliteti i promociji hrvatskog filma.

'Pravilo Sjeverne Koreje je da nagrade poput ove dobivaju samo osobe na visokim funkcijama. Drago mi je da smo nešto naučili od njih', rekao je Hribar, primivši nagradu.

'Zaslužio sam nagradu u trenutku kad sam rekao 'da, prihvatit ću taj posao', nastavio je, aludirajući na posao ravnatelja HAVC-a, dodavši: 'Taj 'da' su od mene preuzeli i ljudi iz struke i na kraju politička elita. Veliki broj ljudi se spojio u nastojanju oko nečeg pozitivnog'.

Nakon Hribara, na red je došao 'Tiranosaur'.

Sadizam, alkoholizam i primitivizam za početak

Film koji počinje premlaćivanjem psa na smrt ne miriše na optimizam.

Britanija ima problem s nasiljem – naravno, nije jedina, iako bi se po čitanju stranica crne kronike i nedavnim uličnim neredima dalo zaključiti da se nalazi na čelu kolone razvijenih europskih država s krizom civiliziranog ponašanja, no svakako je jedna od rijetkih koji je taj problem u zadnjih nekoliko godina uspijevala toliko dobro artikulirati kroz različite forme umjetnosti.

No dok je većina sličnih uradaka bila oslonjena na sociologiju, 'Tiranosaur', dugometražni redateljski prvijenac Paddyja Considinea, glumca poznatog po ulogama u drugim inkarnacijama filmskog nasilja 'Dead Man's Shoes' i 'Backwoods', u osnovi je psihološka studija suburbanog nasilja kroz prizmu pojedinaca, ostvarena prvenstveno zahvaljujući razorno snažnoj i uvjerljivoj, sirovoj glumi svih, ali posebno glavnih protagonista, Petera Mullana i Olivije Colman

On je bipolarni manijak koji putuje kroz život po ustaljenom obrascu ispada bijesa i nasilja te tuge i kajanja, a ona usamljena i zlostavljana žena; ona nalazi utjehu u Bogu, a on u šakama i alkoholu, no kao klasične filmske suprotnosti polako, ali sigurno gravitiraju jedno prema drugome, shvativši da život mogu preživjeti samo zajedničkim snagama.

To crnilo ima i svoju nježniju stranu, prije svega zahvaljujući emocionalnoj višeslojnosti likova i soundtracku (ali i meditativnom redateljskom pristupu pripovijedanja, unatoč ispadima pojačanih decibela ljutnje i agresije), a iako je 'Tiranosaur' načelno sjajan prvijenac koji zna što želi reći, ponekad kao da svoju parolu nosi malo previše očito, na zakrvavljenom rukavu.

Drugim riječima, beskompromisna drama na trenutke je razvodnjena pomalo predvidivim šablonama pa iako vas konstantno lupa po glavi bejzbolskom palicom emocija, bez milosti, snaga svakog udarca nije baš ujednačena. Ali svejedno boli.