Novi Johnny Cash. Ove tri riječi dovoljna su preporuka fanovima, a vi koji to tek planirate postati – čitajte dalje, nikad nije kasno za posuditi uši velikom opusu prave glazbene legende!
Znali smo to i do sada, ali eto nam i još jedne, konačne potvrde – Johnny Cash i Rick Rubin stvarno su se naradili u posljednjim danima Cashova života. Osim toga, znali smo i to da je Johnny Cash bio i ostao jedan od bogova country glazbe, a sada smo se ponovo podsjetili i zašto nosi ovu veličanstvenu titulu. U svakom slučaju, gospodin u crnom bio je radišan i talentiran za života, objavivši pedesetak albuma i ostavivši neizbrisiv trag u svakoj pori amerikane i njezinog mitološkog izvoza – pa zašto to ne bi nastavio biti i raditi i nakon smrti? Kao da je ona ikada zaustavila prave ikone...
'American VI: Ain't No Grave' je Cashov novi posthumni album, sastavljen od ostataka ostataka sa sessiona koje je s Rubinom odradio uoči svoje i nedugo nakon suprugine smrti, a čiji su prvi spomenici 'Unearthed' i 'American V' izišli kao novi podsjetnici na to zašto će nam Cash nedostajati. Trebale su proći četiri godine od petog do ovog, šestog i navodno posljednjeg nastavka, no očito si je Rubin dao vremena maksimalno upicaniti ono što je imao na hard discu.
Naime, Rubinova produkcija, i dalje izgrađena oko održavanja sirovosti i sablasne, koliko emotivne ogoljelosti svih pjesama još uvijek je važna koliko i samo majstorovo umijeće na mikrofonu i akustičnoj gitari, a iako će picajzle svakako pronaći razloga da pri seciranju monolitne zbirke od 10 pjesama pronađu mane u usporedbi s prethodnim proslavljenim dijelovima serijala 'American', razloga za osjećaj iskorištavanja prodajom otpadaka iz špajze ne postoji – 'American VI' stoji ponosno kao ravnopravni doprinos Cashovoj diskografiji, iako ponovo gotovo u cijelosti ispunjen obradama, izuzev jedne, religijske minijature 'I Corinthians 15:55', još jedne prilike da čujete Casha kako pjeva o smrti nekoliko mjeseci prije negoli će se i sam predati kosturu s kosom u ruci.
I ostatak, makar se radilo o obradama likova kakvi su Kris Kristofferson (maestralna pretvorba 'For The Good Times', romantična koliko i mračna) i Sheryl Crow ('Redemption Day', ne treba ni spominjati koliko je ova verzija moćnija i superiornija originalu), pogađa ravno u srce – počevši od izvrsne, old school vestern teme 'Ain't No Grave', koju je u izvorniku još 1953. snimio propovjednik Claude Ely pa preko melankolične folky vedrine 'Can't Help but Wonder Where I'm Bound' Toma Paxtona do finalnog oproštaja s naizgled bizarnim, ali zapravo briljantnim izborom, obradom 'Aloha Oe', havajske pjesme iz 19. stoljeća, koju je Elvis šezdesetih pretvorio u himnu seksipilnog ljetnog hedonizma, a Cash u posljednjim danima života kao nasmiješeno mahanje maramicom s prozora vlaka koji odlazi ravno u more iz kojeg više nema povratka.
(Gotovo pa) savršen oproštaj.
Ocjena: 9.5 / 10
Izdavač: American Recordings / Lost Highway
