Andrej Zvjagincev imao je 39 godina kada se 2003. na Mostri predstavio kao zakašnjeli debitant. Stigao je s "Povratkom" i preko noći opčinio filmski svijet svojom hladnom čarolijom i naracijom punom duboko skrivenih tajni. "Povratak" je osvojio Zlatnog lava te desetak prestižnih svjetskih nagrada, postao suvremeni klasik, a redatelja, bez formalnog filmskog obrazovanja, kritika je spremno proglasila nasljednikom Tarkovskog. Venecijanski trijumf - prvi za ruski debitantski film otkako je Tarkovski 1962. osvojio Zlatnog lava - donio mu je aplauz i u rodnoj Rusiji, u kojoj je također bio autsajder. Četiri godine nakon slavnog debija, pred publikom 60. festivala u Cannesu predstavio je "Izgnanstvo" koji je, kao i njegov prvijenac, film o obiteljskom putovanju u divljini - ovaj put, četveročlana obitelj putuje u ladanjsku kuću. "Elenu" snima 2011. i s tim filmom, od art redatelja punog metafizičkih i mitskih referenca, Zvjagincev postupno postaje politički osviješteni socijalni filmaš. "Levijatan", film koji je ove godine prikazao u Cannesu i osvojio Nagradu za najbolji scenarij, sadrži i jedno i drugo. "Levijatan" je osuvremenjena verzija biblijske priče o Jobu, ali i politički protest protiv stanja u Putinovoj Rusiji.

U programu 17. Motovun Film Festivala, koji će se održati od 26. do 30. srpnja u Motovunu, bit će prikazana tri Zvjaginceva filma: “Povratak”, “Izgnanstvo” i Elena, a festivalska publika moći će i sudjelovati na Doručku u Motovunu sa samim autorom, gdje će uz kasni doručak moći započeti posljednji ovogodišnji festivalski dan i iz prve ruke čuti što ovaj veliki redatelj ima za reći.