Gdje se dogodi neki problem -  tu je i on. S terena izvještava argumentirano, bez uljepšavanja, a zbog razumljivosti govora svakom tko ga prati, Andrija Jarak gledateljima je godinama među omiljenim reporterskim licima.

Od vašeg prvog javljanja, reportaže s požara na Korčuli, do danas prošlo je dvadeset godina. Skoči li vam uvijek adrenalin kad se dogodi neka priča, izvještavanje koje zahtjeva brzu intervenciju?
Svaki put prilikom izvještavanja prati me ista razina adrenalina, pa i nakon ovih 20 godina moga posla. Bez obzira na priču ili događaj, uvjeren sam da bez adrenalina nema ništa jer on je pokretač svega. Dok god postoji informacija, postojat će i adrenalin. Jednostavno, vode te znatiželja i volja da otkriješ sve što možeš, pronađeš odgovore na tisuću pitanja koja imaš u glavi i to sve da bi svakom čovjeku željnom informacije, mogao taj događaj prenijeti što vjerodostojnije.

Koje su vam priče, odnosno, prilozi ostali u posebnom sjećanju?
Prilozi koje sam radio o tragediji na Kornatima, priča o Antoniji Bilić, suđenja Sanaderu, uhićenje Mladića, presude za genocid. Mislim da sve priče ostave traga na čovjeku, a mislim da su najgore tragične sudbine mladih ljudi koje ne možeš izbjeći.

Smeta li vam šala 'ne daj Bože da ti Jarak izvještava pod prozorom'?
S time živim već desetak godina i to mi je postao zaštitni znak, a to je posljedica tema o kojima izvještavam već godinama.

Koje su, po vama, odlike dobrog reportera?
Brzina, upornost, vjerodostojnost. Ključno je da dobar i kvalitetan reporter zna u danoj situaciji reagirati u pravom trenutku, da prenese stvarno stanje stvari bez uljepšavanja te da nikad ne odustaje od priče koju radi, odnosno, da nikad ne prestane istraživati nove detalje.

Pratite li rad svojih kolega s konkurentskih televizija?
Naravno da pratim, stalno sam na terenu pa se i stalno srećemo.

Postoji li u vašem životu događaj za koji možete reći da vam je promijenio život?
Postoji, rođenje mojih troje djece.

Što vas lako može izbaciti iz takta?
Laž, nepravda i dvostruki kriteriji.

Koje osobine cijenite kod drugih, a što jednostavno ne možete tolerirati?
Cijenim ljude koji pošteno rade cijeli svoj život i samo takav način života i poznaju. Ne toleriram ulizice i beskičmenjake, ljude koji svakog dana mijenjaju svoj stav i mišljenje o životu. Postoji jedan dobar vic: kad su pitali jednog gospodina u kojoj je on političkoj stranci, on je odgovorio stranka SSSNV – Stranka simpatizera stranke na vlasti. Moram priznati da su mi ti najgori.

Kada je riječ o uspjesima, životnim postignućima, posebnim trenucima i osobama, na što ili na koga ste najviše ponosni?
Hrvatska nezavisnost, 3. mjesto u Francuskoj, Janica i Ivica Kostelić, ulazak Hrvatske u EU i svaki uspjeh mladih ljudi koje godinama pratimo u našoj rubrici 'Bolja Hrvatska'. Iako ih osobno ne poznajem, uvijek sam sretan kad vidim da u mojoj zemlji postoje ljudi koji su uspjeli na velikom svjetskom tržištu i to sami, pouzdajući se u svoje znanje i ideju, bez pomoći politike, rođaka, kumova i ostalih.

Ljudi često imaju svoje mišljenje, bilo pozitivno ili negativno, kako o svima, pa tako i o vama. Kako biste željeli da vas okolina doživljava?
Prvenstveno kao pristojnog čovjeka koji časno i pošteno i odgovorno radi cijelog života.

Posao TV novinara je takav da se svaka greška odmah vidi, kako se nosite s takvim pritiskom, naročito u napetim situacijama?
Greške se događaju svima, osobito u televizijskom programu uživo i naravno da se trudim, kao i svi ostali, svesti ih na najmanju moguću mjeru. Međutim, kad i ako se dogode, treba se ispričati gledateljima koji, naravno, odmah shvate da je riječ o nenamjernoj pogrešci. Ni jedan novinar na svijetu nije govorni automat, svi smo mi ljudi od krvi i mesa i greška se svakome može dogoditi.

Kako u novinarskom poslu uspijevate zadržati odmak od osobnih stavova?
Godine iskustva, poštovanje prema poslu i sugovornicima - to je jedini način da budete objektivni i korektni.

Opterećuje li medijski posao vaš privatni život? Kako vaš posao doživljava vaša supruga?
To je posao od kojeg moja obitelj živi i da ga ne volim, ne bih ga ni radio. Novinarstvo je način života, to nije posao koji možeš odrađivati, nego moraš biti unutra i živjeti s njim 24 sata dnevno. Svjesno sam to izabrao i volim taj posao, a upravo mi je moja obitelj najveća podrška u tome.

Što vam je najveći izazov u odrastanju/odgoju vaših troje djece?
Najveći izazov mi je da ih naučim kako je jedino što se isplati u životu pošteno raditi te da kroz cijeli svoj život budu pošteni ljudi.

Kako izgleda vaš odmor? Što vas opušta?
Druženje s obitelji i prijateljima, odlazak na utakmicu.

Andrija Jarak s obitelji - suprugom Ivanom te sinom Ivanom i kćeri Ana Marijom

Opušta ga odlazak na utakmice