Ovaj ruski redatelj debitirao je u 39. godini, kada je za film 'Povratak' osvojio Zlatnog lava, a za posljednji film, 'Levijatan', u Cannesu je osvojio nagradu za scenarij.

Susret publike s redateljem na glavnom motovunskom trgu se odužio jer je razgovorljivi Zvjagincev svoje odgovore dopunjavao anegdotama. Redatelj je govorio o odnosu svojih filmova sa slikarstvom, radu s glumcima, načinima na koji gradi simbolizam te o utjecajima koji su ga formirali kao autora.

Tako se na pomalo očekivano pitanje o Tarkovskom našalio kako je odlučio da ne izgovara njegovo ime jer ga nakon Venecije 2003. prati kao sjena. Svakako osjeća da puno duguje Tarkovskom, ali prekretnica u njegovom filmskom sazrijevanju dogodila se kada je, kao 24-godišnji student, u muzeju filma vidio Antonionijeve filmove. Svojim je studentima sastavio popis filmske lektire od 150 filmova, a na njemu se nalaze i njegovi uzori, poput Bressona ili braće Dardenne.

Na pitanje da prokomentira kritičare koji mu zamjeraju to što su mu filmovi previše 'cerebralni', Zvjagincev je rekao da ne vidi problem u tome jer svaki film zapravo završava u glavi gledatelja. Simbolizam i mitološke reference svojih filmova redovito gradi na slučajnostima i na faktoru iznenađenja, a o tome koliko je netko otvoren ovisi hoće li film angažirati njegove emocije.

Vizualni jezik njegovih filmova presudan je element poetike, ali ne može sa sigurnošću tvrditi da je film uvijek sretan brak slike i zvuka. 'Znate, u Rusiji postoji uzrečica da se, ako je nešto dobro, onda to ne zove brak.' Svakako koristi mnoge vizualne reference na renesansno slikarstvo, ali i suvremene slikare. 'U 'Izgnanstvu' mi je inspiracija bio američki realist Edward Hopper i njegovi prikazi urbanog života. U nekim scenama boja nam je bila toliko važna da smo čekali da jesen 'zažuti' ambijente koje smo snimali', rastumačio je redatelj.

Odgovarajući na pitanje što misli o zagovaranju krivih vrijednosti, nasilja i nemorala putem televizijskih serija, Zvjagincev kaže da je film odavno postao marginalna stvar i da nažalost nema velik utjecaj na mase. 'U svojim filmovima nastojim odgovarati na pitanje kako danas biti čovjek. Predlažem vam da bacite televizor kroz prozor i počnete ići u kino.'

Možda najinteresantniji komentar na filmsku umjetnost (za koji je publika ostala ponešto uskraćena zbog ekonomičnog prijevoda) Zvjagincev je dao kada je smjestio film između poezije i literature i rekao da je njegova uloga u tome da pokazuje ono što u literaturi obično nalazimo između redova, a to je najčešće njena suština. 'Film nam pokazuje ta neizrečena i neispisana prostranstva', zaključio je.