Što očekivati od ijednog filma redatelja Paul W.S. Andersona? Sudeći po njegovim prijašnjim filmskim katastrofama poput 'Resident evil' ili 'Alien protiv Predatora', to su očajna gluma, još gori scenariji i posve besmislena priče. Možda tužnije od toga jest činjenica da njegovi filmovi uvijek imaju publiku (zahvaljujući pametnom marketingu) koja će opravdati daljnja financiranja sličnih projekata, čime nas njegov uspjeh pomalo podsjeća na onaj Michaela Baya. U svakom slučaju zbog prijašnjih 'uspjeha' Anderson je dobio priliku snimiti novu adaptaciju 'Tri mušketira'.  Ukratko, priča se formira oko mladog D'Artagnana (Logan Lerman) koji se udružuje sa stara tri mušketira kako bi spriječili pokvarenog Richelieua (Christoph Waltz) u nastojanju da Francusku uplete u rat s Engleskom. Gostuju Orlando Bloom kao Buckingham i Milla Jovovich kao Milady, opasna ubojica koja radi za obje strane.

Oni koji nisu upoznati s prijašnjim radovima Andersona možda će se ponadati nekoj kvaliteti ugledavši na plakatu Christoph Waltza ili Orlando Blooma, ali ovaj film ista je 'kaša' mana kao i sve njegovi ostali filmovi. Doduše valja napomenuti kako je ovo daleko bolje ostvarenje od 'Resident Evil: Afterlife', iako su razlog tome prvenstveno bolji glumci. Uglavnom jer recimo Milla Jovovich ovdje samo pokazuje da je njen glumački raspon izrazito ograničen, a Orlando Bloom se sramotno provlači kroz svoju ulogu sa toliko prisiljenim šarmom da ga je neugodno gledati. Christoph Waltz standardno je izvrstan i njegov talent je potraćen isto kao i u 'Green Hornetu'.

No, osnovni problem su mušketiri. Tri stara mušketira stereotipni su likovi bez ikakva razvoja karaktera i zapravo posve zanemarivi. Naglasak se stavlja na D'Artagnana, odnosno mladog glumca Lermana koji iznenađujuće uopće nije loš, ali motivacije njegova lika toliko su neuvjerljive i šokantno zasjenjene očajnom ljubavnom pričicom. Uistinu sve što se odvija na ekranu samo je paravan za besmislene akcijske akrobacije, eksplozije, leteće brodove i slične besmislice kojima Anderson misli da postiže vrhunsku vizualnu umjetnost, a zapravo samo maže oči publici nastojeći prikriti svoj nedostatak talenta i redateljske logike. Ovo bi možda i prošlo kao potpuna vizualna razbibriga da nema izrazito dugih scena dijaloga kojima se nastoji gledatelju objasniti zamršena priča i to tretirajući ga poput djeteta. Kako tijekom filma zapravo ne postoji nikakva prava napetost u kojima bi se zabrinuli za likove ili barem 'osjetili' njihovu motivaciju za određene akcije, uistinu je teško naći razloge zašto bi trpjeli gotovo dva sata predvidljivog razbacivanja produkcijskog novca po platnu.

'Tri mušketira' savršen je primjer filma u kojem se radi postizanja barem neke vrste filmskog zadovoljstva gledateljev mozak mora posve isključiti. Na žalost, bez obzira na kritike ovo će biti financijski isplativ projekt, isto kao 'Transformers' serijal stoga je zapravo besmisleno mnogo prigovarati jer će Anderson i slični dalje stvarati amaterske filmove zamaskirane visokim produkcijskim vrijednostima. Ukoliko očekujete klasičnu filmsku avanturu gdje su glavne teme čast, ljubav i borba za pravdu, korektni zapakirano Hollywood receptima, onda slobodno tražite dalje.