ŽELJKA OGRESTA

'Borim se cijeloga života, ali od jedne laži se ne mogu obraniti'

19.12.2016 u 06:00

Bionic
Reading

Više od 30 godina je u svijetu novinarstva, a zbog svega što se događa danas u njezinoj profesiji, 53-godišnja Željka Ogresta ne krije razočaranje. Društvene mreže ne prati, Facebook ne koristi, poslu se uvijek raduje i to onim projektima koji će gledateljima dati pravu sliku stvarnosti i ljudi. U razgovoru za tportal prisjetila se najtežih izazova u karijeri, ali i lijepih trenutaka, tko ju je razočarao, a tko je poznaje u dušu. Bilo je riječi i o novoj emisiji 'Dva : jedan u gostima' koja ju je nakon nekoliko godina sporijeg ritma vratila u petu brzinu

Više od trideset godina primali ste goste, prvo na radiju, a onda i u televizijskom studiju. U novom projektu 'Dva : jedan u gostima' situacija je obrnuta. U gostima ste velikim sportašima.  
Težak posao, je l' da? Šalu na stranu, prilično je zahtjevno, puno se putuje. Sportaše je teže uloviti, a ritam je tjedni, čekate kad koga možete dobiti. Emisija 'Dva : jedan u gostima' je neki originalni pokušaj da se o poznatim sportašima dobije šira slika, neka emocija, njihov život, više. Zato ima i putopisnih elemenata. Iznimno puno smo uložili u produkciju i nisam štedjela ni sebe ni ekipu da dobijemo maksimum. Riječ je o divnim i pozitivnim ljudima čije smo dragocjeno vrijeme trebali štedjeti, a opet dobiti puno. Zato zahvaljujem svima. I za mene su to neki novi svjetovi. Dobro sam se zbližila s većinom gostiju. Emisije su osobne, originalne i definitivno promoviraju novi sadržaj. Ni u jednom trenutku nismo željeli promovirati lažni glamur. Mislim da smo osmislili zanimljivu i svježu formu koja bi se u nastavku serijala mogla proširiti na umjetnike, znanstvenike i ostale zanimljive ljude. Zar tu ne bi bilo zanimljivo vidjeti Olivera, Matiju Dedića, Josipa Paladina, Ninu Badrić, Darka Rundeka, Luku Paljetka...



U gostima kod Ivice Kostelića

Brzi ste na jeziku, cijeli svoj novinarski vijek. Je li tako i kod kuće?
Ma ne, to je dio mog posla. Željka na van i Željka unutra dvije su različite priče. Imala sam ja svojih faza u životu, mijenjala se. Prva je bila ona mladenačka 'Gost(i)Ona' na Stojedinici.
To je bilo osamdesetih. Imali ste samo devetnaest, ugostili ste najveće zvijezde bivše Jugoslavije i tako se proslavili. Jedna emisija trajala je tri sata, od deset do jedan ujutro. Teško da bi danas devetnaestogodišnjaci za to bili sposobni.
Bila sam klinka, brucošica, to su bile prve emisije tada omladinskog Radija 101 koji se tek pokrenuo. Brzo je postao popularan, no vrijeme je bilo drugačije. Ljudi su ostajali doma i slušali radio. Dolazili su nam u goste ljudi iz cijele Jugoslavije, od Dušana Makavejeva, Sonje Savić, Krste Papića, Kreše Golika... Ne znam tko nije bio. Studirala sam književnost, interesi su mi bili film i kazalište. Dobro mi je to išlo, uvijek sam se puno pripremala i nije me lako bilo impresionirati. Žao mi je što se emisije nisu sačuvale. Nisam tašta osoba, no prije par godina malo me povrijedilo kad sam na Radiju 101 tražila jedno ime među onima koji su tamo radili i vidjela da je tamo radila i Zrinka Ogresta. Mogli su mi barem ime točno napisati. Nije da bih si dizala spomenik i pripisivala neke zasluge, ali neke elementarne stvari treba poštivati.
Zahvaljujući 'Gost(i)oni' postali ste tada zvijezda ispred Zvečke, a nekoliko godina kasnije očarali ste vašeg supruga, kojeg ste upoznali na Radio Sljemenu.
Bilo je to puno kasnije, 1988. kad sam diplomirala. Toliko toga mi se dogodilo u tih nekoliko godina. Bilo smo mladi, ludi, bilo nam je odlično.
U svojoj obitelji bili ste ona koja je odlučila po svom. Tata je bio liječnik, majka profesorica književnosti, Zrinko je upisao režiju, vi književnost na Filozofskom, no zvijezde su se posložile tako da ste se istaknuli u novinarskoj profesiji.
Nisam bila buntovnica, bolje rečeno svojeglava štreberica. I danas mi sve stvari trebaju uvijek biti složene ili ne mogu funkcionirati. Dosta mi je važna organizacija, ako mi se nečeg nakupi, ulovi me panika.
Pred kamerama ostavljate sasvim drugačiji dojam.
Na tome mogu zahvaliti radu na radiju gdje uvijek moraš reagirati brzo, u sekundi i niste uopće opterećeni svojom slikom. Od toga ne patim. Nikad nikom nisam rekla slikaj me ovako, ne iz tog kuta. Uvijek sam bila fokusirana na sadržaj. No puno ljudi misli drukčije. I u svojim emisijama na televiziji sam doživjela da neki sjajni ljudi, vrhunski intelektualci, sat vremena pregovaraju s režiserom iz kojeg će ih kuta snimati.  
Iza vas je nekoliko televizijskih projekata, koji vam je uzeo najviše energije i živaca?
Svaki koji sam radila bio je u kontekstu vremena. Uz 'Gost(i)onu' sam emotivno vezana, bila sam mlada, puna entuzijazma. Kerempuh je bio jako popularan, bilo je kod mene i dosta pauza u poslu, skidanja s programa, vraćanja, nikad konstante. 'Piramida' je bila velika, svjetska nagrada i svjetski uspjeh. 
Često su vas nešto skidali?
Uvijek je bilo nešto, ne želim se ni prisjećati tih perioda. Ili sam intenzivno radila ili su bile duge pauze kad nisam radila. Posljednja je trajala sedam godina, dok nisu vratili 'Piramidu' na male ekrane.
Jeste li izludjeli u tom periodu?
Nisam, ma kakvi. Našla sam neki svoj sadržaj, imam familiju, svoje knjige... Ispunila sam si to vrijeme kvalitetno.
Koju fazu pamtite kao najtežu?
Kad smo tek počeli raditi 'Piramidu', prije 12 godina. Tek sam rodila Martu, pomagala sam mami, tata je bio teško obolio, a uskoro sam se suočila i s njegovom smrću. Matej i Maja su bili isto mali, trebali su moju pažnju. Marta je imala tek tri mjeseca, a mi dižemo novu emisiju. Sve svoje najvažnije projekte radila sam dok su mi djeca bila u pelenama, u najintenzivnijim razdobljima života. No kad su me ljudi pitali kako to, kako možeš? uvijek sam bila svjesna da je ženama koje svakodnevno rade od sedam do četiri puno teže nego meni koja mogu sama sebi organizirati vrijeme da sve ide po planu.
Jeste li ikad u tim trenucima kolabirali od umora?
Nikad. Uvijek sam radila, pa i bolesna. Danas se umorim, a tada sam imala nadrealnu koncentraciju koju ne bi omela ni visoka temperatura. Snimila bih emisiju pa poslije bolovala. Zbog toga nisam ni priznavala gostima kad bi otkazali nastup zbog bolesti. Znala sam se naljutiti na neke kad bi mi to napravili jer kad radiš živu emisiju, ne postoji gori scenarij. 
Tko vas je kao gost ugodno iznenadio?
Bilo je ljudi u 'Piramidi' koji su baš briljirali, a niste se tome nadali kad ste ih pozvali u emisiju. Vlatka Pokos i Mirna Berend su bile odlične. Bilo je i onih od kojih ste puno očekivali, a nisu se pokazali. 'Piramida' je zeznuta forma koja iziskuje brzinu i koncentraciju, razotkriva vas jer morate reagirati brzo i nemate vremena za premišljanje i kalkulaciju. Uvijek iziđe van ono što jeste, teško je tko mogao manipulirati u toj emisiji. Bilo je zanimljivo pratiti s 'Piramidom' kako se mijenjala klima u društvu. Kad smo tek krenuli, stvari su bile puno bolje, ljudi su bili otvoreniji i manje se bojali. U drugoj rundi 'Piramide' osjetilo se koliko se u ljude uvukao strah, elementarni strah za egzistenciju.
Jedna ste od onih koji su imali i tu privilegiju dati otkaz na HTV-u nakon 12 godina rada tamo?
Dali smo otkaz ja i Merla, puk'o nam je film. Razmišljali smo i zaključili da više ne možemo. Otišli smo Galiću, objasnili mu svoje razloge i oprostili se od televizije. Merla je nastavio kao glasnogovornik Plive, ja Končara. Tada sam bila uvjerena kako više nikad u životu neću raditi na televiziji, no nakon par mjeseci Mirko Galić me nazvao i imao primamljivu ponudu za moj povratak - talk show 'Željka Ogresta i gosti' u Kerempuhu. Mirko Galić je na kraju zaslužan što nisam odustala od televizije. Merla je isto ubrzo zaključio kako posao glasnogovornika nije naš svijet. Nakon toga nastala je 'Piramida'.  
Priznali ste iskreno da ni vaš brak nije bio izuzet od problema i padova, no Dubravko je uvijek bio uz vas, životni i poslovni partner i otac na kojeg se djeca mogu osloniti.
To su neke stvari o kojima rijetko razmišljam. Kad se osvrnem u prošlost, sjetim se kako smo se bili ludo zaljubili, imali smo iste interese, silne stvari su nas zanimale, sve ostalo je život. Nikad se nisam uspoređivala s drugim parovima, a nikad nismo bili od onih fanatičnih u svom poslu. Bili smo veliki borci, no nismo bili ljudi koji bi mogli pričati samo o poslu. Puno naših poznanika i prijatelja s televizije je funkcioniralo tako, kad bismo došli kod njih doma gledale bi se njihove emisije ili bi se isključivo pričalo o televiziji i poslu. Te priče su uvijek iste i prazne, ne vode ničemu i vrte se u svojoj praznini.




U društvu hokejaša Medveščaka na snimanju emisije 'Dva: jedan u gostima'

Tko je veći borac, vi ili suprug?
Podijelimo se. Kad se ja umorim, a u posljednje vrijeme to je sve češće, Merla je tu da me digne 'pa možemo još, nije to ništa'. Moj brat, koji me u dušu poznaje, zna reći da ja s obzirom na svoj stil i kako razgovaram i komuniciram, dajem ljudima pogrešan dojam kakva sam. U biti sam dosta ranjiva, suptilna, imam malo frajerske fore, kvartovske, no daleko sam od frajerskog stava, to je samo na van.
Sa Zrinkom ste jako bliski?
Jesam, oduvijek. Pratim svaki njegov projekt, pričao mi je puno i o svom najnovijem filmu kad ga je stvarao s Matom Matišićem. Merla i ja pratili smo ga na filmskim festivalima, bili smo i u Berlinu. Volim Zrinkove filmove, tu njegovu filmsku estetiku. Jako mi se sviđa 'S one strane'.
S kim se od svoje troje djece najbolje slažete?
Svi kažu da mi je Marta najviše nalik, ali to se mijenja tijekom godina. Matej je četvrta godina produkcije na Akademiji dramske umjetnosti, Maja je diplomirala arhitekturu i na to smo ekstra ponosni, a najmlađa Marta je šesti razred. Vrijedni su i skromni i to je najvažnije. Nikad nisam glumila da sam nešto što nisam niti sam svoju djecu odgajala s mišlju da smo bolji od drugih. Otkad radim ovu emisiju sa sportašima, shvatila sam da je jedini razlog što mi jedan veliki i uspješan sportaš želi dati intervju, samo njegova pristojnost i poštovanje mog posla. To treba čovjek imati. Tako da mislim kako je jako važno da je čovjek pristojan i poštuje tuđi posao. Mogu sportaši zarađivati milijune, ali ako to nemaju, uzalud ti sve. Tako sam odgojena, tako odgajam svoju djecu.



Željka Ogresta i Dubravko Merlić s kćeri Martom ovog ljeta u Dubrovniku

Vremena su se promijenila?
Jesu, a ja još uvijek nemam veze s Facebookom i ostalim društvenim mrežama. Stvara se u javnosti pogrešna slika o društvu, ljudima, neki ljudi uzimaju PR agenciju da im stvara imidž. Neki mladi ljudi će i povjerovati u te izmišljene priče. Radeći ovu novu emisiju uvjerila sam se koliko ima talentiranih i vrijednih ljudi koji imaju svoju iskrenu priču. Po reakcijama vidim da ljudi vole moje emisije i govore mi da se nakon njih osjećaju dobro. Nažalost, danas mnoge stvari koje vidim na televiziji u meni izazivaju mučninu.
Imate zdrav pogled na život?
Trudim se. Kad vidim svoju djecu i njihove prijatelje, vidim da se i oni bore, bore se za posao, napredak. Djeci ste primjer, gledaju kako živite i idete kroz život. Gledajući uče da nije uvijek sve med i mlijeko i da se s poteškoćama treba znati nositi.
Doživjeli ste na poslu i da su vam ljudi u koje ste imali povjerenja okrenuli leđa? 
Jesam, ali to su stvari koje s vremenom stavite na njihovo mjesto i nastavite naprijed. Iziđete iz toga zreliji i pametniji. Događalo se da sam se s ljudima sa Stojedinice, s kojima sam osamdesetih bila jako bliska, držali smo se zajedno, kasnije opet spojila na novim poslovima, no nekako su godine napravile svoje i udaljile nas.
Jedna od neugodnosti koje ste doživjeli u karijeri jest izmišljeni skandal na internetu s redateljem Danisom Tanovićem, koji je u toj priči nakon dobivena Oscara gostovao u vašoj emisiji, a vi ste ga toliko naljutili pitanjima o Bosni i bosanskom jeziku da je Tanović isprovociran opsovao, a vi uvrijeđeni napustili studio.
Danisa Tanovića, nažalost, u životu nisam upoznala niti je ikad bio gost u mojoj emisiji. Ni danas ne znam kako je to i zašto netko izmislio. Eto, i to se danas radi. Izopačen neki svijet. Ne znam kako se boriti protiv takvih laži. 
Za kraj, bolje da se dotaknemo nekih ljepših i toplijih tema. Božić je pred vratima. Vesele li vas i danas kao prije blagdani ili je taj osjećaj u ovim vremenima manje blažen nego prije?
Božić je uvijek kod nas blaženo vrijeme, vjera čini velik dio mog života i moje obitelji, tako da je ovo neko divno i sveto vrijeme. Čovjek se treba sjetiti svih dobrih i lijepih stvari oko nas jer ih ima jako puno.