'Moja višegodišnja agonija uzrokovana unutarnjom borbom koja je prethodila donošenju odluke da se rastanem od svog prvog supruga imala je svoj epilog u jednoj noći u kojoj sam pročitala ovaj odlomak iz knjige 'Kao voda za čokoladu'. Odluku sam donijela iduće jutro i danas, deset godina poslije, svjedočim o vjerodostojnosti svakog retka; uzroka, stanja i lijeka.

'Naša duša je poput kutije šibica. Ne možemo ih upaliti sami. Treba nam plamen i kisik. Kisik može biti dah voljene osobe, a plamen, glazba, dodir, hrana koji uzrokuju eksploziju koju će upaliti jedna od šibica. Zaslijepit će nas emocije, obuzeti toplina koja će s vremenom blijedjeti, sve do ponovne eksplozije. Svatko za sebe mora pronaći uzrok eksplozije jer energija koja se pri njoj oslobađa hrani dušu. Ako na vrijeme ponovno ne užgamo plamen, šibice će ovlažiti i ništa ih više neće moći zapaliti. Tada duša napušta tijelo tražeći hranu i zaboravljajući da samo tijelo koje je ostavila iza sebe, hladno i bez obrane, može nahraniti tu istu dušu. Zato je neophodno držati se podalje od ljudi frigidnog daha jer sama njihova prisutnost može ugasiti najjaču vatru. Ako se držimo podalje od tih ljudi, lakše ćemo održati plamen', napisala je Borna.

Borna i Luka upoznali su se 1995, a vjenčali godinu dana kasnije u Dubrovniku. U desetogodišnjem braku dobili su tri sina, Bornu, Luku i Frana.