Jedinstveno je to mjesto, gdje se susreće visoki holivudski glamur s visokim evropskim artom i gdje ponekad bude pretijesno i za jedne i za druge. Starlete i dive rame uz rame s uglednim umjetnicima sljedećih jedanaest dana u stopu će pratiti tisuće novinara, a akreditiranih osoba, što trgovaca, agenata, producenta, gostiju; što medijskih djelatnika i enturaže, ove godine ima preko 30.000. Sada već tradicionalno, festival otvara jedan holivudski blockbuster, ovaj put autora kojeg će festivalski puritanci lakše progutati, 'Robin Hood' Ridleyja Scotta (koji je od ovog četvrtka i u našim kinima), već peta redateljeva suradnja s Russellom Croweom.

Festival će zatvoriti Oliver Stone i njegov 'Wall Street 2: Money Never Sleeps', no ono što će se vidjeti između otvaranja i zatvaranja ima malo veze s Hollywoodom. U službenoj konkurenciji tek je jedan američki naslov, 'Fair Game' Douga Limana s Naomi Watts i Seanom Pennom. Liman, koji je počeo karijeru donekle obećavajuće 1996. 'Swingersima', kasnije je snimio zaista odiozne 'Gosp. & gđu. Smith' i 'Skakača', pa ne bi u devet života primirisao Cannesu da mu se film ne bavi aferom Plame, špijunskim skandalom s jakom antibuševskom aromom, što u Cannesu naprosto obožavaju (jednoglasna Zlatna palma za Mooreov 'Fahrenheit 9/11' 2004), a možda su malo pomogli i specifična politička težina i mišići Seana Penna. U službenoj konkurenciji još su stare kanske mušterije Mike Leigh, Abbas Kiarostami, Nikita Mihalkov i Alejandro Gonzales Inarritu (prvi put bez scenarija Guillerma Arriage!).

Francuze predvode veteran Bertrand Tavernier i glumac-redatelj Mathieu Amalric (negativac iz zadnjeg 'Bonda'), Rumunja začudo nema (Cristi Puiu i njegova 'Aurora' su u programu Un Certain Regarde / Izvjestan pogled, kao i još neki autori razbacani po off programima), kao ni ostalih Balkanaca. Insajderi, međutim, predviđaju da bi ovo mogla biti godina azijskih filmova i autora jer, osim Kiarostamija, koji samo geografski pripada Aziji (a i to uvjetno rečeno, jer mu je film zapravo francuski), tu su Takeshi Kitano, Tajlanđanin Apichatpong Weerasethakul, Kinez Xiaoshuai Wang i Korejci Chang-dong Lee i Sang-soo Im.

Azija nije imala pobjednika od 1997. (kad su Palmu 'podijelili' Kiarostami i Shohei Imamura), a prije toga od 1983. (također Imamura), no otad su se stvari strašno promijenile (govorimo, naravno, o istočnoazijskom segmentu – Južna Koreja / Kina / Tajvan / Japan…) - azijski film je globalno uspješan, i to pogotovo u komercijalnom smislu, a tamošnje autore danomice snube američki producenti da im dođu za velike pare u Holywood režirati njihove blockbustere. Žiri je ove godine također čudna mješavina kompromisa s Holywoodom i tradicionalnim, rekli bismo vrijednostima Cahiers Du Cinema - predsjeda mu Tim Burton (čija se 'Alisa' sa 960 milijuna američkih dolara svjetskog box officea upravo probila u top 10 svih vremena), a unutra su, između ostalih, Kate Beckinsale i Benicio Del Toro.

Hrvatskog filma u ovogodišnjim kanskim programima nema, ali ima, naravno, hrvatskog štanda (ovaj put udruženog u jaku alijansu s osam balkanskih zemalja – osim ex-Yu, tu su Bugarska, Albanija i Cipar) i dosta domaće 'robe' na popratnom sajmu Marche du Film, primjerice debitantski naslovi Danila Šerbedžije i Ivana Gorana Viteza, kao i već viđeni aktualni naslovi Rajka Grlića i Jasmile Žbanić.