'Tragovi'
Iako su 2013., barem što se tiče kompilacija, obilježila četiri izdanja nezavisne kompilacije 'Bistro na rubu šume', koji su sjajno predstavili 'nevidljivu scenu' Hrvatske i regije, 'Tragovi' je 'službeno' izdanje 'velike' diskografske kuće kakva je Croatia Records. Samim time, kompilacija, kao i svi izvođači koji se nalaze na njoj, dobit će primjeren tretman u medijima. Barem bi trebali dobiti. Za razliku od 'Bistroa na rubu šume', koji je na neki način, unatoč podršci nezavisnih medija i prije svega internetskih portala, ostao zarobljen u svojevrsnom getu 'nevidljive scene', 'Tragovi' bi mogli biti sjajna odskočna daska za izvođače koji se nalaze na njoj. Samim najavnim singlom 'Tragovi' Queen Of Sabe odnosno lijepe, mlade i talentirane Sabine Herman, odmah je jasno da je urednicima kompilacije stalo da pronađu i otkriju nova imena na koja treba obratiti pažnju i koja zaslužuju kompletan diskografski tretman i punu medijsku pozornost. Ukratko, ono što nije uspjelo u medijskom smislu 'Bistrou na rubu šume', mogli bi uspjeti tragovima. Dovoljno je samo da glazbeni urednici ozbiljno shvate brigu urednika Croatia Recordsa za pomlađivanje scene i njihovu želju da znalački izdvoje one koji vrijede.

A osim Queen Of Sabe, na kompilaciji 'Tragovi' nalazi se čitav niz doista sjajnih izvođača. Čak njih 12 sa 12 pjesama. Neki od njih već imaju albume i ugovore s drugim diskografskim kućama (Mika Male, Kimiko, Go No Go) ali možda baš taj podatak daje svojevrsnu snagu i vjetar u leđa ovoj kompilaciji koja je okupila, po njihovu mišljenju, najbolje na sceni. Nije da su svi baš mladi i tek stasali (Ante Perković, olovni ples) ali su, svaki na svoj način, zaslužili da se nađu na ovoj kompilaciji (Queen Of sabe, Olovni ples, Ante Perković, Mika Male, Nezahvalnici, Zvonimir Varga, Big Strip Gorila, Droid, Orvel, Kimiko, Ketz i Go No Go). Izdanje vrijedno pažnje za svakog tko voli otkrivati i uživati u otkrivenom.

Ocjena: 9/10

Gatuzo 'Gdje idemo'
Treći studijski album grupe Gatuzo 'Gdje idemo' jedno je od najboljih indie izdanja prošle godine i bez sumnje, nedovoljno eksponirano, prihvaćeno i ocijenjeno, a velikim dijelom i preslabo medijski popraćeno. Damir Trkulja – Šiljo, svojim je izlaskom iz Majki dignuo prašinu o podijelio javnost svojim potezom. Neki su ga osuđivali, a neki mu stiskali ruku vjerujući u ispravnost njegova poteza. Šiljo se vratio svom matičnom bendu i s bubnjarom Goranom Martinjakom Dželicom snimio sjajan album. I kako sami izdavači kažu u popratnom press materijalu 'Pjesme su kompletne, sadržajne i energične, a zvuk moderan i oštar'. I doista je tako. Izuzetno radiofonične pjesme, ali s potrebnom dozom snažnog rock groovea i oštrim gitarskim rifovima, Šiljo i Džekica su pokazali da mogu više, bolje i jače. Melodiozno, ali energično, onako kako i treba zvučati rock bend njihova tipa. Bez sumnje, najbolji album u njihovoj karijeri i dokaz da su Majke odlaskom Trkulje puno izgubile dok je istovremeno Trkulja povukao pravi potez i pomogao sam sebi i svojoj karijeri.

Ocjena: 9/10

Olovni ples 'Nulti dan'
Olovni ples iz Dugog Sela, na sceni je prisutan još od 2007., ali su zato u tih šest godina objavili nevjerojatnih deset albuma. Iako je ovo tek drugi za Croatia Records (ostali su uglavnom samizdati), Olovni ples je, na neki način, tek sad došao do punog izražaja, kao i do daleko šire publike nego s prvih devet albuma. Popularniji u regiji nego kod kuće, Olovni ples na albumu 'Nulti dan' ponudio je svojevrstan izbor iz svog dosadašnjeg rada pa se tako na albumu nalazi svega jedna nova pjesma, a preostalih 10 preuzeto je s dosadašnjih izdanja. Sasvim dovoljno da se prepozna i shvati kvaliteta ovog sumornog indie benda koji se svojim pomalo tugaljivim i depresivnim pjesmama, izričajem, melodijama i skladateljski zrelim radom odlično naslanja na slične bendove koji su proteklih pet godina zavladali svjetskom indie scenom. Na momente dosadni i monotoni, ali svejedno prilično zreli i uzbudljivi u svojoj muzici, Olovni ples odlično popunjava prazninu u tom žanru dajući vjetar u leđa drugima, sličnog glazbenog izraza dok im Croatia Records otvara vrata svoje promocije i nudi pomoć pri etabliranju i ulazak među velike igrače. Možda još uvijek prerano, ali dovoljno da je i više nego jasno da je riječ o vrlo dobroj ekipi muzičara i autora koja jako dobro zna što hoće. Za očekivati je da će već prvi sljedeći studijski album s novim pjesmama biti album koji bi ih mogao dovesti pri sam vrh domaće indie scene.

Ocjena: 7/10

Justin's Johnson 'Na krivom mjestu u pravo vrijeme'
Justin's Johnson je tzv. najstariji mladi bend u Splitu. Naime, kako drugačije objasniti činjenicu da su nastali 2001., a debi album objavili tek krajem 2013. Na njihovu žalost, ali još više na štetu publike, album 'Na krivom mjestu u pravo vrijeme' trebao je ugledati svjetlo dana barem 2005. Ako ne i ranije. Međutim, zahvaljujući neuobičajenoj kombinaciji instrumenata (gitara, bas, bubnjevi, truba, saksofon, trombon, truba) i doista pitkom ska reggae rock grooveu, Justin's Johnson pravo su osvježenje na domaćoj sceni. Žestoki i melodični, pitki i suvisli, nabrijani, ali sa stilom, ovi momci iz Splita znaju što hoće i to rade sjajno. Imali su dobrih 12 godina da se usviraju i to su u potpunosti iskoristili. Predgrupa na dvoranskoj turneji Hladnom pivu, nastupi s TBF-om, Dubioza kolektivom, nastup na Exitu, pobjeda na natjecanju ska bendova u Italiji gdje su odnijeli pobjedu itd. Tko ih je doživio, zna da s njima nema šale. Tko ih pak nikada još nije slušao i album 'Na krivom mjestu u pravo vrijeme' prvi je susret s njima i njihovom muzikom, djelomično će shvatiti o kakvom je potencijalu riječ. Daleko žustriji i s više energije uživo, Justin's Johnson su debi albumom djelomično predstavili tko su i što su odnosno dali naznake koliko vrijede jer tu njihovu specifičnu energiju i brass sekciju nije lako prenijeti na album. Aktualni singl 'Ča će mi Copacaba' možda ih predstavlja na najbolji mogući način kao zafrkante koji lakoglazbenim notama daju novu dimenziju odajući pritom počast velikom splitskom hitu iz prošlosti zabavne glazbe tvoreći čvrstu, plesnu pjesmu kojoj je, zapravo, vrlo teško odrediti glazbeni žanr. Odličan, ali zakašnjeli debi i bend koji će vrlo vjerojatno svoju pravu snagu pokazati na drugom albumu, ali pod uvjetom da njega ne čekamo sljedećih deset godina.

Ocjena: 8/10